Bertha Dudde, br. 7618, 7 Lipanj 1960
ODAKLE JE DOŠLO ZLO?…
Vi ne možete odmjeriti do koje je nedokučive razdaljine jednom pali duh potonuo kao rezultat njegova protivljenja Meni, njegovu Bogu i Stvoritelju od vječnosti. On Me poznavao, on je posjedovao jedno obilje svjetla koje je isključivalo svo pomanjkanje shvaćanja… kroz vječnosti je on primio dokaz Moje Ljubavi i snage; on je znao da je bio proizašao od Mene, da Sam ga Ja bio stvorio; on je bio nezamislivo sretan primiti Moju snagu Ljubavi i on je iskoristio ovu snagu sukladno njegovoj volji, što je neprestano umnažalo njegovo blaženstvo… A ipak, on Me napustio… On se pobunio protiv Mene, odbacio Moju Ljubav i uronio u dubine bez dna… On, kojeg Sam Ja jednom stvorio na Moju sliku, je postao Meni potpuno protivan… I sada vi ljudi postavljate pitanje kako je to moglo biti moguće; naposlijetku, prvo biće, nositelj svjetla, je bio stvoren u svem savršenstvu, kako ništa nesavršeno ne može proizaći iz Mene… Ovo pitanje može biti tako odgovoreno da savršenstvo ne poznaje nikakvog ograničenja, nikakvog sputavanja; ono se bilo sposobno kretati u bilo kojem pravcu bez da je bilo spriječeno to napraviti. Slobodna volja je jedan nužan dio savršenstva… savršenstvo uključuje činjenicu da sve ima ispravnu mjeru ali ovo također znači da slobodna volja može prevazići zakonitu mjeru i da će ispravna mjera na taj način biti opozvana… Zakonski red je zakonska mjera u svim stvarima. Posljedično tome, ako se slobodna volja odvrati od zakonske dimenzije, nastat će nesklad, stanje, koje više nije podudarno Mojoj volji, Mojem vječnom redu. Otud se nešto u početku Božansko, nešto, dobro, mijenja u nešto ne-Božansko… u nešto Bogu protivno… I ovo je prema tome pojam (shvaćanje) ‘grijeha’… U drugu ruku, mora biti moguće prekoračiti ‘zakonitu mjeru’, inače slobodna volja ne bi mogla postati aktivna, ali ona isto tako može itekako ostati unutar vječnog reda. Prema tome je doista moguće da biće stvoreno od strane Mene može gajiti pogrešne misli i namjere budući ono ima slobodnu volju… ali nikada nije bilo pogurnut od strane Mene Osobno u pogrešno razmišljanje i htijenje, budući bi to bilo nemoguće za Mene, najsavršenije Biće, ikada imati pogrešne misli, otud je tvrdnja pogrešna da je zlo također sastavni dio Mene (odnosi se na pogrešku u otkrovenju J.Lorbera)… Niti je biće koje Sam Ja postavio u vanjskom obliku imalo išta zlo u sebi kada Sam ga stvorio… sve što je posjedovalo je bila ispravna (zakonska) mjera tako da ono nije moralo pasti…
Međutim, budući su misli i namjere savršenog bića bile neograničene, ono je također bilo sposobno prekoračiti ispravnu mjeru… ono je bilo sposobno sebe pogubiti i iskoračiti iz vječnog reda. Ali ova duhovna pomutnja bića se jedino mogla pojaviti kad se ono okrenulo od Mene, kada je spriječilo Moju Riječ da odzvanja u njemu, jer Moja Riječ je bla nesposobna dati ili zahtjevati išta drugo osim savršenstva… Moja Riječ ne bi nikada bila navela biće da napusti Moj vječni red, ali jednom kada je veza sa Mnom postala oslabljena i biće više nije slušalo Moj glas, ono je bilo također sposobno razmišljati i željeti u pogrešnom pravcu, budući je ova opcija bila otvorena za njega naračun njegove odluke volje. Ipak ‘grijeh’… pogrešna volja…. je bila u svako vrijeme izvanjska od Mene, Ja Sam jedino uvijek mogao razmišljati i željeti u zakonskom redu. Ja Osobno Sam bio savršen, Ja Sam stvorio savršena bića i ova su ostala savršena onoliko dugo koliko su održala njihovu vezu sa Mnom, ali koju su oni također mogli prekinuti kao znak da su posjedovali slobodnu volju. Ali ova veza sa Mnom je jamčila ispravne namjere i misli… razdvajanje od Mene je rezultiralo u pogrešnim sklonostima i mislima. Jer biće je čeznulo spram nečega Meni izvanjskog… Lucifer, nositelj svjetla, je sebe postavio na Moje mjesto, premda Me on prepoznao kao prvobitni izvor… Bića koja su proizašla iz nas oboje su postavila Lucifera na Moje mjesto, premda su oni, također, posjedovali svjetlo shvaćanja…. Otud su oni promišljeno izvršili razdvajanje i više se nisu kretali unutar ispravnog reda, oni više nisu posjedovali ispravnu mjeru, namjesto toga, sada je negativno prevladavalo… dok je u zakonskom redu pozitivno prevladavalo. Drugim riječima: savršenstvo je bilo izgubljeno i nešto nesavršeno je izronilo iz ove promjene volje, koja je sebe izrazila na negativan način i time udaljila sebe rastuće dalje. Nešto izvan Mene je također iskoračilo van zakonskog reda, budući zakonski red može jedino biti u Meni, najsavršenijem Biću, i budući sve što se ne podudara sa ovim redom jeste zlo… prema tome grijeh. I tako je odgovor na pitanje da li Ja nosim zlo u Meni sasvim jasan. Ništa zlo ne može postojati u Meni ili Ja ne bi bio savršen. I zlo je uvijek ono što istupi izvan ovog savršenstva i izokreće ispravnu mjeru, što time opoziva vječni red, koji je temeljni princip Moje prirode. Međutim, kao dokaz njegove božanstvenosti Ja sam morao dati slobodnu volju svakom biću, i ovo je trebalo imati opciju promijeniti sebe u bilo kojem pravcu… I time je sâmo biće stvorilo zlo kada se ono pobunilo protiv Mene, kada je napustilo vječni red, kada je ono željelo iskoristiti njegovu snagu negativno i raditi protiv Mene… kada je sebe udaljilo od Mene. I poradi Mojeg konačnog cilja… za Moje žive tvorevine da postanu ‘djeca’… Ja nisam spriječio biće, unatoč tome, ono je isto tako moglo ostati sa Mnom, ono nije trebalo postati grešno i pasti, ono je moglo dobrovoljno ostati savršeno i uživati najviše blaženstvo, unatoč tome, ono ga je dobrovoljno proigralo.
AMEN