Bertha Dudde, br. 7608, 26 Svibanj 1960

LJUBAV I PATNJA PROČIŠĆAVAJU DUŠU…

Ljubav i patnja pročišćavaju ljudsku dušu, Ljubav i patnja su sredstva pročišćavanja, koja dušu čine propusnom za svjetlo, koja s nje odbacuju svaku nečistoću, i dušu tako oblikuju, da ona može ući u kraljevstvo svjetla, bez da mora iščeznuti od svjetlosnog zračenja, koje ju onda zadesi. Već sama Ljubav bi mogla duši postići takvo pročišćenje, budući je Ljubav zračeće svjetlo koje proždire sve što se njoj izloži, tako da onda preostane jedino duhovna supstanca, koja je kao savršeno biće jednom proizašla iz Boga. Sama bi Ljubav dakle ostvarila promjenu duše, tako da bi ova sasvim produhovljena i bistra mogla ući u duhovno kraljevstvo. Ali, Ljubav nije od ljudi prinesena u stupnju koji bi imao za posljedicu takvu preobrazbu duše… I zato Ljubavi mora biti pridružena i patnja, koja je također sigurno sredstvo za njeno pročišćavanje. I stoga čovjek mora ponizno i pomireno nositi patnju, treba li se duša uspješno potpuno pročistiti i postati duhovno prozirno i za svjetlo propusno biće. I stoga vi također trebate blagosloviti patnju, i prihvatiti ju kao dar milosti iz Božje ruke. Vi ne znate ništa o učinku Ljubavi i patnje, vama je zaista uvijek iznova predstavljeno kakav uspjeh možete postići, ako vi živite u Ljubavi i strpljivo podnosite patnju koja vam je određena za zemaljsko vrijeme. No, vi ne cijenite ovo znanje, nemarni ste u Ljubavnom djelovanju, i vi se često bunite kada vas pritisne patnja…. Vi ju želite otresti sa sebe, vi niste spremni dragovoljno podnijeti patnju, te vaša duša stoga treba dugo vremena da se u potpunosti pročisti, pa ona to često ne postiže na Zemlji, i onda ulazi u onostrano kraljevstvo bez da je dovoljno pripremljena… Ona još nije bila sasvim pročišćena Zemlji, i stoga kroz nju ne može tako lako zračiti jasno svjetlo, jer nečistoće uvijek iznova pomračuju svjetlo, jer one uvijek iznova sprječavaju da ju mogu dotaknuti svjetlosne zrake Ljubavi, što uvijek odlučuje njeno blaženstvo. Ljubav i patnja su nužni u zemaljskom životu, jer pomažu duši u sazrijevanju… Mjeru patnje međutim, duša u svakom trenutku može umanjiti, ako ona u većoj mjeri prakticira Ljubav, ako je njen stupanj Ljubavi toliko visok, da su sve nečistoće duše razložene kroz Ljubav… ako se dakle kroz Ljubav dogodio proces preobrazbe, i duša je sasvim pročišćena, kada se ona odvoji od ove Zemlje. No, blaženo sretnim se može smatrati čovjek kojeg ni patnja ne može oboriti, budući duša odbacuje sve više nečistoća, i nesmetano prima sve više svjetla, koje sada kroz nju može zračiti već na Zemlji, a koje potom odlučuje njeno blaženstvo u duhovnom kraljevstvu. Sve duhovne supstance trebaju sazrjeti, tijelo i duša se trebaju produhoviti tijekom zemaljskog života, a ovo se također može brzo dogoditi, ako se čovjek uvijek trudi živjeti u Ljubavi, te ako on i patnju koja mu je određena, podnosi s pogledom na njen učinak na dušu… ako on nju podnosi bez mrmljanja i bez jadanja… ako on nju uvijek gleda samo kao njemu od Boga-određeno sredstvo pročišćavanja, koje duši može donijeti napredak, koji će nju jako usrećiti nakon smrti tijela, gdje jedino zrelost duše određuje njenu sudbinu… gdje je duša suđena jedino prema njenom stanju zrelosti, a ovo dakle zahtijeva potpuno pročišćavanje, što jedino sama volja čovjeka može ostvariti. Jer, on mora biti spreman Ljubiti i patiti na Zemlji… Onda će duša postati sve prijemčivija za svjetlo, onda će njena duhovna sudbina biti zapečaćena… ona će doći do života, i ovaj život sada za vječnost više neće izgubiti.

AMEN