Bertha Dudde, br. 7569, 5 Travanj 1960
SAMO-SVJESNOST PRVOBITNOG DUHA…
Svaki prvobitni duh ponovno zadobija samo-svjesnost kada kao ljudsko biće živi na Zemlji i sebe prepoznaje kao ljudsko biće. Onda su sve male čestice duše, koje su jednom bile razložene u svrhu povratka kroz stvaranje, opet sakupljene u duhu, i onda će biće biti sposobno postići stupanj zrelosti kojeg je izvorno posjedovalo kao stovreni duh, kojeg je bilo odbacilo i sada ga mora ponovno zadobiti kako bi ušlo u duhovno kraljevstvo kao svjetlosni duh. I stoga svako ljudsko biće je jedan utjelovljeni prvobitni duh, jednom palo biće, proizvod stvaranja Moje vječne ljubavi, koji Me samo bio ostavio svojom vlastitom slobodnom voljom i prema tome Mi se također mora vratiti svojim vlastitim izborom.
Ali ljudsko biće ne zna što je bio, što jeste i što mora opet postati… On najprije treba izvjestan nivo zrelosti prije nego može primiti i razumjeti ovo znanje… On zasigurno prepoznaje sebe kao ljudsko biće dovoljno brzo ali ne kao duhovno biće koje treba ispuniti svoju svrhu, i budući on sebe prepoznaje jedino kao ljudsko biće koje živi na Zemlji, njegove su misli više usmjerene ka svijetu. I ovo obično spriječava duhovnu svjesnost koju će on jedino doživjeti kada se okrene od svijeta spram duhovnog kraljevstva. Onda je moguće obavijestiti ga o njegovoj stvarnoj svrsi, i onda će on biti sposoban prihvatiti (ju) i dobrovoljno joj se prilagoditi, što će sigurno rezultirati u njegovoj punoj duhovnoj zrelosti. Međutim, jednom kada ju je prihvatio njega će sigurno činiti sretnim pomisao i izvjesnost pripadanja prvobitnim duhovima koje Sam eksternalizirao kao žive tvorevine i koji Mi se vraćaju kao djeca, i kao ljudska bića se prema tome približavaju savršenstvu.
I jedino ljudska volja treba biti dobra, budući će se ona onda fokusirati na Mene sama od sebe. Ljudsko biće traži svoga Boga i Stvoritelja i ova odluka je već ispravna odluka, on je prošao test volje kojim se suočava prvobitni duh kao ljudsko biće na ovoj Zemlji. Život na ovoj Zemlji ne traje dugo ali on može sasvim biti dovoljan za čovjeka da sebe produhovi tako potpuno da postiže stupanj koji rezultira u postajanju djetetom Božjim (Bogo-čovještvu), to jest koje opet vraća prvobitnog duha u stanje savršenstva. Naračun ove odluke on sam će postići najviši stupanj i može onda ostati u najbližoj blizini Mene gdje mu je direktno zračenje Moje ljubavi osigurano… premda će se svaki prvobitni duh biti u stanju uspeti još više jednom kada mu je dopušteno ući u kraljevstvo svjetla, pod uvjetom da je ispravna odluka volje donešena na Zemlji. I svaki prvobitni duh je ekstatično sretan kada postane svjestan beskrajno dugog puta kojeg je putovao kako bi postigao najveće obilje svjetla, kako bi postao neizmjerno blažen… I on će pjevati Moje slavopojke i zahvaljivati i slaviti Me vječno, on će biti i ostati Moje dijete koje Me nikada više neće napustiti, koje će stvarati i oblikovati u skladu sa Mojom voljom za svoju vlastitu sreću.
AMEN
