Bertha Dudde, br. 7490, 12 Prosinac 1959
SUDBINA DUŠE NAKON FIZIČKE SMRTI…
(Matej 6:19-21; Otkrovenje 14:13)
Nakon smrti vi ulazite u potpuno drugačiji svijet. Na Zemlji ste imali mogućnost izraditi/oblikovati taj svijet za sebe tako da vas učini sretnim, i da budete radosni što ste svoj život na Zemlji promijenili za ovaj novi svijet.
Vi vašom šetnjom na Zemlji za sebe možete zaraditi/steći/zaslužiti korespondentno kraljevstvo svjetla i radosti. Ako vaš duševni rad sprovodite/izvodite gorljivo i skupljate bogatstva za duhovno kraljevstvo (Matej 6:19-21), onda će svijet u kojeg ulazite biti sretno mjesto. Neće biti kraja vašem čuđenju i radovanju i nikad se nećete (za)željeti vratiti na Zemlju, čak ako bi to i bilo moguće.
Vi za sebe stvarate svijet, koji vas prima/prihvaća nakon smrti vašeg tijela. Prema tome, morate živjeti svjesni vaše odgovornosti na ovoj Zemlji, pošto bi mogli ući na mjesto koje je mračno, i ogoljelo (bare = izolirano, prazno, siromašno) u kojem ste jako nesretni, i koje svoje-voljno ne možete napustiti. Jer to je kraljevstvo koje ste pripremili za sebe, u slobodnoj volji, dok ste bili na Zemlji. To je bilo vaše djelo, vaša vlastita slobodna volja, pošto je vaša šetnja na Zemlji bila takva da vam u duhovnom svijetu nije mogla dati/pružiti ni jednu drugu sudbinu osim bijede i ograničavanja, u mraku i slabosti.
U svakom slučaju, vi ulazite u drugačiji svijet, u kraljevstvo koje je duhovno, gdje ste izgubili sva zemaljska dobra, gdje pronalazite jedino ono što se na duhovan način zaradili na Zemlji. Prema tome, za duše koje za sebe nisu postigle nikakvo duhovno dobro i koje su marile samo za zemaljske stvari to je užasno/zastrašujuće stanje. One će u to duhovno kraljevstvo, gdje je jako teško steći duhovna blaga, ući u potpunosti prazne. Međutim, (to ipak) nije nemoguće.
Svijet u kojem te duše onda žive je sastavljen/konstituiran u skladu sa stanjem njihove duše. Za te duše to može značiti neprestano lutanje kroz suhe goleti, gdje ne mogu pronaći ništa čime bi mogli zadovoljiti svoju glad, koja te/takve duše neprestano muči, i može se umiriti jedino darovima ljubavi, ili dostavljanjem snage (ili ‘opskrbljivanjem sa snagom’), koju je za takve duše i dalje moguće nabaviti/dobiti putem blagonaklone (ili ‘ljubavlju ispunjene’) molitve. Prema tome, za te/takve duše je blagoslov ako ih nakon smrti/groba u vječnost slijede ljubazne misli i dobra djela, učinjena na Zemlji. Ali siromašne i bijedne su one duše koje na Zemlji nisu zaradile ljubav svojih bližnjih, za kojima slijede (ili ‘koje prate’) ne-ljubazne misli i koje pate zbog tih misli, više nego vi ljudi na Zemlji to možete zamisliti.
Stoga, gledajte da svaku umrlu osobu u vječnost prate dobre misli. Imajte samilosti prema njima i pomozite im, tako da mogu pronaći svoj izlaz iz mraka. Nikad ih ne ostavljajte same već mislite o njima često. To će im činiti dobro; osjećat će to kao snagu, kao malu pomoć na njihovom uzlaznom putu, kada im to bude omogućeno/dozvoljeno. Duša stvara za sebe sudbinu koja ju čeka tamo u duhovnom kraljevstvu, i sa ciljem da bude sretna, čovjek mora biti aktivan već na Zemlji, zarađujući duhovna dobra i gorljivo čineći djela ljubavi (Matej 6:19-21).
Ta djela, sa kojima ćete uvijek moći raditi za vašu kao i za sreću drugih ljudi, će vas uvijek pratiti (Otkrovenje 14:13). Tako da uvijek možete povećati vašu vlastitu sreću i opskrbiti druge sa snagom koja će voditi njihove korake prema gore i eventualno postići sreću za njih. Iako je cesta koja vodi prema gore teška i zahtjeva jako puno snage, ipak je moguće, uz pomoć pruženu od strane njihovih duhovnih prijatelja i ljudi na Zemlji, koji ih uzdižu u svojim molitvama, ako je njihova volja prava/pravilna, dosegnuti visine.
AMEN
