Bertha Dudde, br. 7460, 21 Studeni 1959
SOTONINO DJELO(VANJE) KAO ANĐELA SVJETLA (FATIMA/MEĐUGORJE)…
Za vrijeme posljednjih dana će se Sotona boriti svim sredstvima tako da bi se duše opredjelile za njega i zastranile (= skrenule sa pravog puta). I njegov trik je uplesti ih u grešku/zabludu, dopustiti im da vjeruju kako su na pravom putu, a ipak tako zaplesti njihove staze da ne primjete da one vode u ponor, pošto oni u stvari ne žude krenuti putem uspona. Ljudi su zadovoljni time što im je rečeno (= što su im drugi rekli) kako je ‘put uzlazan’…. ali oni sami na njega ne obraćaju pažnju (= ne razmišljaju o tom putu) ili bi zasigurno primjetili da je (taj put u stvari) silazni. I on (Sotona) koristi mnoga sredstva prevare, koja sva odvraćaju od istine, sva su samo splet prevara/obmana ali tako dobro kamufliranih da osoba mora biti pažljiva da ju on ne bi zaveo. I on (Sotona) sudi/smatra kako je Isusova majka najbolje sredstvo (prevare), koju on najprije stavlja ispred ljudi (u smislu, ‘tako da ju mogu vidjeti’) tako da oni, zahvaljujući njihovom obožavanju i slavljenju, zaboravljaju stvarnu svrhu svojeg zemaljskog života: ostvariti vezu sa Isusom Kristom Osobno, koja je jedina garancija za spasenje čovjekove duše.
Na taj način ljudi obavljaju/ispunjavaju jedan naizgled pravedan čin ljubavi prema Isusovoj majci, ali Sotonin namjeravani/ciljani rezultat je (time postignut, naime) manje ljubavi za Samog Božanskog Iskupitelja, Koji više ili manje zauzima drugo mjesto. Ali životni vijek na zemlji je pre-kratak da bi se za ostvarenje cilja uzimala stranputica, i ljudi koji svakog sata u danu ne uzmu pribježište/utočište/sklonište u Isusu uzimaju dugačke stranputice (= de-tours = zaobilazne puteve). Kontakt sa Njime je toliko iznimno/izvanredno važan da se nikad ne može dovoljno ostvariti (u smislu, ‘nikad ga nije dovoljno’, ili još, ‘ja sam sa Kristom ostvario zadovoljavajući kontakt pa se sad mogu opustiti’ je nemoguća stvarnost!), i jedino iz tog razloga obožavanje majke Božje znači devijaciju/odstupanje od stvarnog cilja/objektiva (ovog zemaljskog) života koji je uspostavljanje baš ovog kontakta, o čemu ovisi spasenje čovjekove duše.
I prema tome baš ovo je veza koju Božji neprijatelj/protivnik želi spriječiti po svaku cijenu (= svim mogućim sredstvima), i on to najbolje uspijeva tako što okreće ljudske misli ka Mariji. On je to u stanju učiniti putem neobičnih prikaza/utvara koje je on sam inicirao/pokrenuo, ali on sebe čini vidljvim pod maskom anđela svjetla (samo) ljudima koji su posebice prikladni za percipiranje psihičkih fenomena. Putem tih prikaza/aveti on ljudima predskazuje nadolazeće događaje, za koje on zaista zna da će se dogoditi, i time/tako stvara utisak kredibiliteta čak iako je to strategija prerušavanja/prekrivanja sa ciljem da bi se uzrokovala još veća konfuzija. On će sebe uvijek zamotati u plašt misterije, uvijek dajući tvrdnje o skrivenim stvarima, uvijek zabranjivajući javno otkrivanje, pošto bi onda njegova nepoštenost mogla biti (raz)otkrivena…
On će uvijek jedino dostaviti/osigurati samo prikrivenu informaciju pošto mu nedostaje preciznog znanja, ali u svijetlim trenucima čak i on povremeno prepoznaje/uviđa ozbiljnost vremena u kojem će on osobno biti onaj kome će se suditi (u smislu, ‘pozabaviti’ = ‘on će biti na dnevnom redu’)… ali on ne može sebe zaustaviti da ne potražuje čast i slavu, i to čini kroz usta onih kamufliranih svjetlosnih bića zahtjevajući izgradnju crkava i oltara gdje mu se treba ukazivati poštovanje, pošto se on sam skriva iza takvih prikaza/aveti/utvara. I najočiglednija naznaka anti-duha (= anti-Krista) leži u činjenici da se od ljudi zahtjeva da pred svijetom ukažu poštovanje onima u čijim haljinama tama sebe čuva neperceptibilnom.
Nebesko svjetlosno biće će uvijek jedino privlačiti ljudsku pažnju ka Isusu Kristu i spominjati Njegovo djelo Spasenja, istinsko svjetlosno biće neće zahtjevati nikakve formalnosti (= obrede, ceremonije, ukratko, ništa izvanjsko), nikakvu izgradnju crkava i oltara, već će hrabriti ljude da sebe kroz ljubav oblikuju u Božji hram, niti će praviti skrivene sugestije već će objavljivati/proglašavati što svim ljudima treba biti rečeno (a svim ljudima treba biti rečeno): da je kraj blizu i da se ljudi trebaju promijeniti… Istinsko svjetlosno biće neće ljude uvjeravati ni(ti) da satima obavljaju formalne molitve, već će ih motivirati da uspostave živu vezu sa Isusom Kristom, gdje se jedino i zauvijek treba pronaći spasenje.
Vi ljudi ne trebate takve događaje (recimo ukazivanje ‘Marije’ u Fatimi ili Međugorju) uzimati ozbiljno, jer to su događaji koji su bili uljepšani od strane ljudi, oni su se dogodili na primitivan način i jedino su kasnije bili predstavljeni kao nesvakidašnja iskustva… za to su bili pripremljeni dobri temelji, pošto je obožavanje majke Božje već bilo preduboko ukorijenjeno u ljudima i čak su minorni događaji uzrokovali grozničavu/uzbuđenu aktivnost u njima i stvorili temelje da (oni) (uz)vjeruju u još nevjerojatnije stvari.
Ali to (= te utvare za koje ljudi misle da im se ukazuje Marija) ni u kojem slučaju nisu bila Božansko-duhovna prikazanja koja su trebala očvrsnuti/pojačati ljudsku vjeru u obožavanje majke Božje, jer njezina volja nije da sebe razlikuje od svoga Sina Isusa Krista, umjesto toga ona će uvijek jedino skretati pažnju na Njega i Njegov čin Spasenja, ako se ikada bude ukazala/prikazala…. Jer cilj ljudskog života je sjedinjenje sa Bogom u Isusu Kristu, cilj kojem treba težiti svakog sata i svakog dana, i to je istinski i jedini put kojim treba hodati na Zemlji.
AMEN