Prepirka između Ivana i Sotone o Božjoj sveprisutnosti i porijeklu zla. Sotona je kao takav Stvoriteljev trijumf. Ivanov dokaz istinskog izbavljenja od zla.

(197:21)(Sotona će): ‘Pitanje je: ‘Da li je Bog sveprisutan ili nije?’

1. (Ivan odgovara): ‘Zasigurno! Bog je beskonačan u Svojoj Božanskoj suštini i volji, prema tome također sveprisutan. Međutim, kao uosobljeni/personificirani Bog i istinski Otac Svoje djece, On boravi jedino među Svojom djecom u nebu nad nebesima.’

2. (Kaže Sotona): ‘Dobro, znači ti neopozivo priznaješ Božju sveprisutnost. Budi onda tako dobar i reci mi da li je Bog najuzvišenije mudar i dobar i, posljedično tome, sve-znajući i sve-videći. I da li On, zahvaljujući Svojoj najuzvišenijoj mudrosti i beskonačnoj dobroti, uvijek bira najbolja i najprikladnija sredstva da bi ostvario Svoju svrhu?’

3. (Ivan će): ‘Zasigurno! Jer Bog Čija suština je čista ljubav, ne može nikad biti ništa drugo nego najuzvišenije dobar i mudar. Ja već znam na što ciljaš, ali nastavi pitati. Odgovorit ću na svako od tvojih pitanja.’

4. (Sotona nastavlja): ‘Da li je Bog stvorio sve stvari u cijeloj beskonačnosti, ili postoji drugi bog koji je pomiješao/ubacio ono što nazivate zlim i lošim među djela stvorena od strane vašeg dobrog Boga? Ili, da li je moguće da je jedan dobri Bog mogao stvoriti obadvoje, i dobro i zlo?’

5. (Ivan će): ‘U početku sveg postojanja je bila Riječ, i Riječ je bila sa Bogom, i Riječ je bila Bog, i sve stvari su Njime bile stvorene. Sama ta Riječ je postala tijelom i boravila među stvorenim tijelom, ali tama ju nije shvatila/obuhvatila/dokučila.

6. Gospod Osobno je došao Svojim vlastitima na Svoj posjed, ali Njegovi vlastiti nisu prepoznali svjetlo, učeni ovog svijeta nisu prepoznali Riječ, niti djeca njihovog vječnog, Svetog Oca. Jer ti sam si držao sve umove zarobljenima kako bi ih pod svaku cijenu spriječio upoznati Njega Koji je od vječnosti bio, jeste, i biti će sve u svemu/svima.

7. Pošto je Bog jedini Stvoritelj svih stvari i nigdje pored Njega nema drugog Boga, očigledno je kako štogod proizlazi iz Njega ne može biti ništa nego dobro i savršeno.

8. On je stvorio sve duhove čiste i dobre poput Njega Samog. Međutim, On je dao duhovima apsolutnu slobodu volje Koju je usadio u njih, omogućujući im činiti štogod odaberu. I, da bi ih naučio kako koristiti ove darove, On im je istodobno sa slobodnom voljom dao zakone koje je posvetio, kojima su se oni bili slobodni povinovati ili ne.

9. I oni su svi poštivali te zakone, osim jednoga. Taj jedan, koji je također bio prvostvoreni i obdaren sa najvećim svjetlom znanja, je odbacio Božje zakone sa svojom slobodnom voljom i suprotstavio im se, zanemarujući posljedice.

10. Na taj način, taj duh je, sa svojom slobodnom voljom usađenom u njega od strane Boga, izokrenuo Božanski red unutar sebe; postao je protivan onim duhovima koji nisu zloupotrebili njihovu slobodnu volji i u sebi zao i loš. I onda, prisiljen svojom vlastitom suprotnom prirodom, morao je napustiti društvo ostalih duhova i držati se na udaljenosti do onog vremena kada će se dobrovoljno vratiti i ponovno ući u red kojeg je Gospod bez izuzetaka dao svim duhovima, naime, red ljubavi.

11. Za Boga i sve nas koji smo sada čisti božanstveni duhovi, ti, duh koji je postao protivan Božjem redu, nisi zao pošto nas nikad ne možeš ozlijediti (ili ‘pošto nama nikad ne možeš naškoditi’). Ti si zao i loš jedino protiv sebe samoga, jer dok ostaješ u svojem suprotstavljanju, ti ne štetiš nikome osim sebi samome.

12. Pokušao si mi postaviti stupicu, pretpostavljajući kako ću biti prisiljen reći da je Bog također stvorio zlo, uzimajući u obzir da si ti, kao zao duh, također Božje stvorenje. Ali, u onoj mjeri u kojoj se to tiče razmišljanja, Ja sam cijelu vječnost ispred tebe, i vrlo dobro svjestan lukavstva tvoje mudrosti. Prema tome, mogu te jedino savjetovati da sebi uštediš muku bilo kakvih daljnjih pitanja sa ciljem da bi me uhvatio u stupicu, jer u nadmetanju sa mnom, ti nikad nećeš imati priliku pobijediti.

13. Vidim u tvojim nevaljalim očima da bi mi želio dokazati na kraju tvojeg ispitivanja kako mi imamo najnečistiji koncept o Bogu, sasvim nedostojan Njega, i da bi mi sami morali priznati ili postojanje dva Boga – jednog dobrog a drugog zlog – ili Boga hibridnog/raznorodnog karaktera i, posljedično tome, nespretnjakovića u Njegovim djelima. Međutim, to nije tako, već baš onako kako sam ti upravo opisao.

14. Bog bi zaista bio nesavršen da Svoje stvorene duhove nije obdario sa potpuno slobodnom voljom, već umjesto toga jedino sa voljom pod prisilom. Međutim, toga što se tiče, ti sam osiguravaš nabolji protu-dokaz. Činjenica da si ti, iako pod snažnim/oštrim sudom, u poziciji suprotstaviti se Stvoritelju onoliko dugo koliko ti odgovara, samo sasvim jasno dokazuje kako slobodne i savršene je Bog stvorio sve duhove, uključujući i tebe. Ti, također, možeš u savršenoj slobodi djelovati u skladu sa voljom Gospodnjom, baš puput svih nas.

15. Ja te uvjeravam da u svim nebesima nema ni jednog drugog duha koji jasnije od tebe demonstrira Božje beskrajno savršenstvo! Ti si, tako reći, najveće Gospodnje umjetničko djelo i, prema tome, tamo gdje se to tiče Gospoda, ne može biti riječi o lošem radu/djel(ovanj)u.

16. Ovo potpuno razjašnjava da me ti nikad ne bi mogao uhvatiti u stupicu sa svojim apsurdnim suprotstavljanjem, jer štogod ti znaš, ja sam već znao jako dugo vrijeme. I to je još jedan dokaz Božjeg beskrajnog savršenstva, da sam ja – duh oslobođen tvoje supstance – sposoban moćno ti se suprotstaviti u svim tvojim namjerama.

17. Što sada kažeš? Imaš li spremno još neko lukavo pitanje? Naprijed sa njime, i odgovorit ću kako valja na svako od njih?

18. Ovo je zaprepastilo i uvelike smelo Sotonu, jer nije mogao smisliti što odgovoriti moćnom Ivanu.

Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Biskup Martin – 197:21, 198’ Jakob Lorber