178
PETAR PREDLAŽE ZAHVALJIVANJE I ZAMOLBU. URONOVO ZNAČAJNO ODBIJANJE MOLITVE BOGU
1. (Petar će): ‘Gospodinova svemoć je Njegov vječni red iz kojeg ste vi, baš kao i cijela beskonačnost, proizašli. Ako bi vas Gospodin sada htio promijeniti, On bi najprije trebao promijeniti Svoj cjelokupni red. To On najvjerojatnije neće nikad učiniti, ako uzmemo u obzir činjenicu da je On Osobno taj red.
2. Međutim, vaši životi do sada se mogu opisati kao izuzetno ugodni/udobni i bezbrižni: vi niste trebali prevladati/nadjačati nikakav otpor, i ništa vam nikad nije prouzrokovalo nevolje ili vas pak koštalo bilo kakvog truda. Od rođenja do vašeg dobrovoljnog napuštanja vašeg tijela, vi niste poznavali nikakvo nesavršenstvo vrijedno spomena, i stoga, nikakvo samo-odricanje.
3. Vi ste dobro svjesni da ste vi, zajedno sa vašim cijelim svijetom (riječ je o stanovnicima na našem Suncu), djelo najmudrijeg Božanskog Duha Kojeg visoko cijenite. Ali da li ste Ga vi ikad za nešto zamolili (u smislu, ‘u molitvi od Njega zatražili nešto’) ili Mu se zahvalili za bilo koje od velikih blaženstava kojima vas On neprestano obilno obdaruje?
4. Do sada ste živjeli kao potpuno neovisni o Njemu. Zar bi bilo previše tražiti da se u budućnosti spustite/udostojite postati malo više ovisni o Njemu? Govori ponovo i reci mi vjerno što ste odlučili učiniti.’
5. (Na to će mudrac): ‘Prijatelju, mi bi to željeli, zaista! Posebice što se tiče zahvalnosti koju Mu dugujemo za tolika mnoga i velika blaženstva. Mi ćemo dati sve od sebe da bi to izrazili velikom, svetom Darovatelju bezbrojnih predivnih darova iz dubine naših srdaca. Međutim, što se zamoljevanja/peticija (upućenog/ih Njemu) tiče (u smislu, ‘ali da od Njega tražimo nešto’), ja se sa time nikako ne mogu složiti, jer ja na svaku zamolbu/peticiju (upućenu Bogu) gledam kao na uvredu Božanskoj mudrosti.
6. Jer, moleći se Božanstvu, ja očigledno izražavam mišljenje kako imam bolji uvid od Boga – i na određeni način tvrdim kako znam bolje od Gospodina Osobno što mi je potrebno. Ja mislim da se čak ni dijete Božje ne bi trebalo usuditi/drznuti to učiniti; druga stvorenja još i manje.
7. Pored toga, meni se molitva čini kao uljudna borba u kojoj stvorenje nastoji pobijediti određenu grubost i vrstu tvrdoglave okrutnosti u Stvoritelju, i na taj način trijumfirati nad Njime.
8. Zaista, prijatelju, Ja radije uopće ne bi postojao nego pristupio najmudrijem i najdobrijem svemogućem Stvoritelju sa zamolbom kao da znam bolje nego On što mi je potrebno, ili pak da moleći za druge ukazujem kako sam milostiviji od Njega. Kakvo bi to bilo poštovanje prema Bogu, uvijek najmudrijem i najmoćnijem duhu?
9. Prema tome, moj odgovor na tvoj prijedlog je slijedeći: Mi želimo zauvijek u potpunosti ovisiti o Njemu, kao što je bio slučaj i do sada, jer je ovisiti o nekome drugome poprilično nemoguće. Stoga, mi ćemo Mu zauvijek zahvaliti – iz dubine našeg bića – za svaki od Njegovih darova koje mi priznajemo beskrajno dobrim. Međutim, mi Ga nećemo, niti mi to želimo ili možemo, tražiti za ništa, jer mi smo u potpunosti uvjereni kako Gospodin zna puno bolje što nam je potrebno i Njega na to ne trebaju podsjećati bijedna stvorenja. Stoga, neka bude daleko od nas aludirati Mu posredstvom molitve da je On grub/oštar Bog i (da) ima slabost koja se može postaviti u pravilan red zamolbama na strani Njegovih stvorenja.
10. Prijatelju, svi mi previše poštujemo Boga, Najvišeg Duha, i imamo pre-uzvišeno mišljenje o Njegovom savršenstvu, da bi ikad mogli zaboraviti sebe do takve mjere da sa zamolbom pristupamo Njemu Koji nas je napravio, bez da je to od Njega netko tražio, onoliko savršene koliko je to za nas neophodno.
11. Mi ćemo Mu uvijek zahvaliti za mnoga blaženstva i darove, od kojih je najmanji tako velik i svet da ćemo ga mi teško biti u stanju ikad u potpunosti shvatiti/poštovati/priznati. Međutim, kako je već naglašeno, mi Ga, Najsvetijeg i Najsavršenijeg, nikad nećemo uvrijediti takvom zamolbom (with a petition against Him).
12. Ti možeš činiti što ti je volja, ali sa svom svojom mudrošću ćeš nas teško uspjeti uvjeriti da Mu se moramo moliti, osim ako Gospodin Osobno to izričito ne bude zahtjevao. Prirodno, ni jedno stvorenje se nikad ne može suprotstaviti Božjoj volji. Inače, mi ćemo ostati slobodni u našim akcijama i činit ćemo što mislimo da je pravedno pred Bogom, ljudima i anđelima.’
179
PETAR PODUČAVA GOSPODINOVU MOLITVU. ZAŠTO JE PETICIJA/ZAMOLBA SUPERIORNIJA ZAHVALJIVANJU. PETROVO VAŽNO PITANJE URONU U IME GOSPODINA
1. (Petar će): ‘Prijatelju, kada je Gospodin, svemogući Stvoritelj svih nebesa i svjetova [= Jehova; hebrejski hwhy = ‘Ja (Jedini) Jesam’ od glagola ‘biti/postojati’], uzeo tijelo na mojoj Zemlji, i živio kao ljudsko biće među nama (= misli se naravno na našu Zemlju i na utjelovljenje Jehove, Jedinog Boga u Isusu Kristu Koji je tim činom, kako je i prorokovao/najavio u Izaiji 7:14, postao ‘Emanuel’ tj. ‘Bog među ljudima/nama’; hebrejski lawnme = ‘Bog Koji je uzeo ljudsko tijelo i Koji je kao čovjek živio među ljudima i Koji je od tad pa na dalje za ljude postao vidljivi Bog’), On je svih nas naučio molitvi, rekavši:
2. ‘Ali ako molite, onda recite: Oče naš Koji jesi na nebesima, neka bude posvećeno/blagoslovljeno Tvoje naj-svetije ime. Neka dođe k nama Tvoje kraljevstvo ljubavi, istine, i vječni život. Neka uvijek, kroz sve vječnosti, bude Tvoja naj-svetija volja. Daj nam danas i uvijek naš dnevni kruh. Oprosti nam naše grijehe i slabosti u istoj mjeri u kojoj mi opraštamo našim dužnicima, bez obzira kakvi oni bili. Ne dozvoli da naše slabosti budu napadnute sa kušnjama koje će nas poraziti, već nas izbavi iz sveg zla koje bi nas moglo spopasti. Tvoja je, o Oče, sva snaga i moć i slava zauvijek! Tebi neka zauvijek bude sva hvala i čast, sva ljubav i zahvalnost!’
3. Pošto nas je Gospodin Osobno naučio da se tako molimo, za nas Njegovu djecu ne bi trebalo biti pogrešno tražiti Ga za ono što mi vjerujemo da nam nedostaje (= čime oskudjevamo).
4. Zahvaliti se Stvoritelju za sve Njegove bezbrojne blagoslove je već velika i sveta privilegija za nas slobodna bića, pošto mi tako priznajemo Bogu sve što imamo i primamo kao slobodne darove, a ne kao sud/osudu. Zamolba, međutim, rangira čak još više, jer je izražaj naše spoznaje da mi možemo ne samo priznati kao slobodan dar sve što primamo od Boga, nego da mi čak imamo slobodan izbor na dar (= slobodu izbora hoćemo li ili ne prihvatiti taj Božji dar).
5. Da bi postigli potpuno oslobađanje našeg duha, mi ne trebamo jedino shvatiti koje za život najpotrebnije stvari mi primamo od Gospodina kao slobodne darove, nego je još važnija naša sloboda izbora u svezi naših potreba. To očigledno zahtjeva više introspekcije i neograničenog samo-spoznavanja od shvaćanja da sve ono što jesmo, imamo, i primamo, jesu slobodni darovi Boga i Gospodina.
6. Onaj koji zahvaljuje za primljeni dar, ali koji ne osjeća potrebu za ikojim daljnjim darovima koje bi eventualno mogao trebati, je i dalje jako budalast u svojoj sferi života sa mnoštvom grubih elemenata (u sebi). Jer i životinje, također, zahvaljuju Darovatelju svojim instinktivnim sretnim uživanjem onog što su primili, iako Ga nisu u stanju spoznati/prepoznati. Međutim, kako nije u mogućnosti spoznati svoje potrebe, životinja također ne može ništa ni tražiti. Kada je gladna, traži hranu. Kad ju je pronašla i kad je zadovoljila svoju glad, ona se odmara sve dok ponovno ne ogladni. Taj odmor je mutavo zahvaljivanje za hranu koju je pronašla, ali dok se tako zadovoljena odmara, ona ne zna da će ponovno biti gladna i da će joj trebati dodatna hrana.
7. Sa čovjekom stvari stoje sasvim drugačije, jer on zna što mu treba (= koje su njegove potrebe). Nakon što je zadovoljio svoju glad, on je potpuno svjestan da će ponovno trebati hranu. Ali on također poznaje Darovatelja, i, prema tome, on Mu se ne bi trebao samo zahvaljivati nakon što je zadovoljio svoju glad, već bi sa zahvalom trebao kombinirati i zamolbu/peticiju. Na taj način on još jasnije spoznaje/priznaje da je sve primio od Stvoritelja i da i u budućnosti također očekuje kako će od Njega primati sve što je dobro i neophodno.
8. Istovremeno, kroz takvu zamolbu, čovjek stoji ispred svoga Gospodara baš na način kako On to od njega zahtjeva: kao potpuno slobodno biće koje nije jedino ovlašteno primati, već također slobodno i ponizno tražiti. Takvo pravo zasigurno pretpostavlja značajnu samo-spoznaju, bez koje čovjek ne može postići savršenstvo.
9. Ti razlozi bi trebali biti dovoljni za tvoju mudrost da shvatiš da je zamolba svakom slobodnom duhu od veće suštinske važnosti nego naj-ispravnija zahvala.
10. A ako te moji najuvjerljiviji razlozi i dalje neće zadovoljiti, prijatelju Urone, sama činjenica da nas je Gospodin Osobno neprestano hrabrio da tražimo stvari koje želimo primiti bi trebala biti dovoljna. Ali On je jako rijetko nekog podsjećao da iskaže zahvalu.
11. Na taj način nam je on dao sveti model kako moliti i tražiti stvari. Međutim, ja jedva da znam za neku pojedinačnu formu zahvale.
12. Istina, Gospodin Osobno je zahvalio Božanstvu, kao Ocu unutar Njega, u nekoliko prilika (Ivan 11:41), i samo jednom je ukorio devet očišćenih (od gube) koji se sa desetim nisu vratili da bi Ga hvalili/veličali (Luka 17:11-19). Ali, bez obzira na to, On nam nikad nije sugerirao kako bi se trebali zahvaljivati, dok je On to izričito učinio kada je riječ o (za)molbi za nešto.
13. Prema tome, ako je Gospodin od nas nesavršenijih zemljana izričito zatražio molitve, malo je vjerojatno da bi On te molitve smatrao suvišnima kad ste vi u pitanju.
14. Stoga ti sada ja govorim umjesto Gospodina (ili ‘u Gospodinovo ime’) da ćete od sad pa ubuduće primati sve što do sada imate od Njega, ali jedino kroz molitvu. Oni od vas koji se neće moliti, će primiti jako malo ili ništa.
15. Jer, ako ste slobodni, onda također sami za sebe morate znati što vam treba. Kada to shvatite – što će za vas ovdje biti puno lakše nego što je to za nas bilo na našoj Zemlji – onda molite, i bit će vam dano ono što ste tražili.
16. Ako se slažeš sa ovime, odgovori potvrdno, i moj brat Ivan će preuzeti tvoje rukovođenje. Na tvojoj je slobodnoj volji odabrati i odlučiti!’
Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Biskup Martin – 178, 179’ J.Lorber
