1:5

Tajna Stvaranja

1. Onaj koji ima uši da čuje neka čuje i tko ima oči da vidi neka vidi, jer želim vam otkriti veliku tajnu da možete vidjeti kako vam se vaš ljubavi prepun i sveti Otac predstavlja na bratski način, omogućavajući vam vidjeti Ga i uživati u Njemu licem u lice. Jer djeca moraju biti uvedena/posvećena u veliku vječnu kuću svoga Oca.

2. Božanstvo je od vječnosti bilo sila koja prožimlje svu beskrajnost beskonačnosti, i bilo je, jeste i uvijek će biti sâma beskonačnost. U centru Njegove dubine sam Ja od vječnosti bio Ljubav i istinski život u Božanstvu; ali gledaj, Ja sam bila slijepa poput embrija u utrobi majke. Božanstvo je, međutim, uživalo u Svojoj ljubavi te se sasvim priljubilo uz Svoju ljubav, i ljubav se osjećala sve toplije i toplije u svom centru, kako je brojno mnoštvo (ili ‘ogromne mase’) Božanstva navaljivalo na nju i (kako su) sve snage i sile jurišale prema njoj.

3. I gle, onda se začuo (ili ’podigao’) veliki žamor, oluja i huka/zavijanje, i Ljubav se preplašila i bila je sa svih strana pritiskana tako da je duboko iznutra zadrhtala. I ljubav postade svjesna toga, i žamor postade zvuk, a zvuk unutar Ljubavi postade Riječ, i Riječ reče: ’Neka bude svjetlo!’ I plamen u srcu zažarene ljubavi počne plamtjeti i postade/bi svjetlo u svim prostorima beskonačnosti.

4. I Bog je vidio veliku slavu Svoje Ljubavi unutar Sebe, i Ljubav je bila osnažena sa Božanskom silom, i na taj način se Božanstvo zauvijek ujedinilo sa Ljubavlju i svjetlo je proizašlo iz topline (= toplina je emitirala svjetlo).

5. I gledaj, Ljubav je unutar Božanstva vidjela sve divote, beskrajne u broju (ili ‘kojima nema kraja’), a Božanstvo je vidjelo kako sve to utječe u Njega iz Ljubavi, i Ljubav je vidjela svoje misli u Božanstvu te je u njima uvelike uživala (ili ’pronašla veliko zadovoljstvo’). Stoga se Ljubav iznova usijala i sile Božanstva su se micale oko nje i gledaj: Misli koje su izvirale iz Ljubavi su u sebi (= također) bile ljubav i bile su bezbrojne (ili ’i bilo ih je bezbroj’).

6. Božanstvo je vidjelo Svoju slavu i Ljubav je osjetila Svoju moć. I Ljubav unutar Božanstva progovori: ’Dajmo čvrstu formu ovim slavnim/veličanstvenim mislima (ili ‘čvrsto držimo/zadržimo ove slavne/veličanstvene misli’) i učinimo da izađu (ili ‘izvedimo ih’) tako da mogu postati slobodne i da Nas mogu osjećati i postati svjesne (= vidjeti) kako ih Mi osjećamo i vidimo i kako Smo ih osjećali i vidjeli prije nego je svjetlo osvjetlilo njihove forme!’

7. Onda je Riječ prešla u Božanstvo i postala Ljubav skroz na skroz, i pazi, Božanstvo je po prvi puta progovorilo: ’Neka bude!’ I mnoštvo duhova, čiji broj je neizbrojiv, je bilo oslobođeno ’izvan’ Božanstva, i Ljubav je sebe vidjela beskonačno umnoženo i vidjela je Svoju ljepotu u beskonačnom savršenstvu.

8. Međutim, sva bića još nisu bila živa i još nisu osjećala i vidjela, pošto su i dalje bila čvrste/fiksirane forme u Božanstvu izvan ljubavi.

9. I Ljubav je osjetila milosrdnost i (ili ‘sažalila se i’) započela se komešati, i (taj) pokret se uzdigne unutar Božanstva, i Božanstvo oslobodi svoje zarobljenike Ljubavi i Ljubav je prožela sve. I gledaj, forme su postale žive i gledale su jedna na drugu u divljenju i grijale su se u plamenovima koji izviru iz Božanske Ljubavi primajući na taj način neovisan/samostalan pokret i živahnost. No sebe još nisu poznavale.

10. Onda je Ljubav ponovno progovorila: ’Učinimo da prepoznaju sebe tako da Me mogu upoznati, i kroz/preko Mene također i Tebe.’

11. Još jednom se unutar Božanstva uzdignula Riječ, i Riječ odjekne unutar Božanstva, i Riječ postade zakon, a zakon je bila Ljubav i utjecala je (ili ‘koja je utjecala’) u sve.’

12. I gledaj, tada je bilo napravljeno Troje, i iz njih je proizašlo Sedmoro! I Troje su bili jednaki Ljubavi, Svjetlu i Božanstvu, a Sedmoro je bilo istovjetno sa sedam duhova Božjih. Oni jesu i zauvijek će se zvati: 1. Ljubite Ljubav. 2. Strašite se Božanstva koje ubija da ne bi bili ubijeni. 3. Ljubav u vama je sveta; stoga poštujte jedni druge kao što Ljubav unutar Božanstva poštuje vas i raduje se vama. 4. Svatko pripada sebi i pripada Ljubavi Božjoj. Prema tome, neka nitko ne bude plijen drugome (= neka nitko nikog ne otima). 5. Neka nitko nikad ne skriva svoje lice od drugog da bi drugog spriječio da sazna kakva mu je ljubav, – da možete biti poput ljubavi koja vas je dozvala u postojanje (= porodila). 6. Neka vaše najunutarnije bude poput vašeg najizvanjskijeg tako da se ni jedna kriva emocija (= zla požuda) ne uzdigne u vama i umrete. 7. Vaše najizvanjskije neka je istinski odraz vašeg unutarnjeg ogledala u kojem se Ljubav Božanstva ogleda; inače će se unutarnje ogledalo razbiti u komadiće a vaša forma postati odvratna/strašna.

13. Onda je Božanstvo u beskrajnim prostorima zagrmilo prijestupnicima strašnim sudom i time je bilo zapovjeđeno obožavanje u najvećem strahu i bila im je zapovjeđena ljubav Ljubavi. I oni su bili postavljeni izvan Božanstva u najvećoj slobodi i mogli su činiti kako im se svidi/po volji, i ništa neće priječiti njihovu slobodu do onog vremena kada će prepoznati sebe u njihovoj slobodi i njihovoj poniznosti, tako da zakon može postati njihov vlastiti a oni onda potpuno/savršeno slobodni.

14. Međutim, sada su oni postali svjesni svoje velike sile i njihove sve-zasjenjujuće divote i veličanstvenosti, i prvi od troje, svjetlost Božanstva, se rasplamsao u svojoj želji da potpuno svlada Božanstvo. Kroz njega je bilo raspaljen također veliki dio duhova koje je stvorio (= koji su kroz njega postali). Nakon toga je Božanstvo postalo raspaljeno od bijesa, također kao i dvoje od niža tri duha, i prognao je opaku bandu u najdublje dubine Svojeg bijesa.

15. I dvoje, i oni koji su iz njih proizašli, i sedmoro, čiji broj je bio pravedan, su bili pravedni u svojoj poniznosti i bili su primljeni u sfere/krugove Božje moći. I ljubav je vidjela da su oni nađeni čisti i uživala je u njihovom savršenstvu. I gledaj, sila Božanstva se uzdignula unutar Ljubavi, i Božanstvo se (po)micalo i stvoreni su primjetili pomicanje Božanstva. I Božanstvo se pomaknulo prema Svojoj Ljubavi i oči stvorenih su bile otvorene i oni su po prvi puta ugledali vječnu Ljubav.

16. Onda je mnoštvo bezbrojnih bića bilo zadivljeno i nastalo je slavlje/klicanje i velika radost među njima, jer oni su vidjeli Božju moć unutar Ljubavi i vidjeli su ljubav unutar sebe i također silu koja ih je dozvala u postojanje (= stvorila). Oni su pre/s-poznali sebe i pre/s-poznali su Ljubav i Boga.

17. Tada se Božanstvo pomaknulo i stvoreni su se uplašili. I Ljubav je vidjela njihov strah i da je bio opravdan/pravedan. I njihov strah je postao poslušnost i poslušnost je bila poniznost i poniznost je bila njihova ljubav, i ljubav je postala njihov zakon i zakon njihova vječna sloboda, i sloboda je postala njihov život i život njihovo vječno blaženstvo.

18. I gledaj, vječna Ljubav im je progovorila (= obratila im se) i oni su razumjeli Riječ! Onda su njihovi jezici bili odriješeni, i prva riječ koja je potekla sa njihovih usana je bila ljubav. I Božanstvo je bilo zadovoljno sa tonom njihova govora i bilo je pokrenuto sa ljubavlju, i pokret je uzeo oblik unutar stvorenih, i oblik je postao zvuk i zvuk je bila druga riječ – Bog.

19. I jedino sada su stvoreni bili usavršeni. I Ljubav je rekla stvorenima: ‘Prvi među vama je bio izgubljen (ili ‘se izgubio’). Prema tome, Ja zauzimam njegovo mjesto i bit ću među vama zauvijek!’

20. Onda su njihovi jezici bili odriješeni još jednom i oni su klekli i obožavali Ljubav (ili ‘i moliše se Ljubavi’).

21. Sada gledaj što je sve Ljubav dalje učinila i Bog u Ljubavi i Ljubav u Bogu. – I Ljubav se sažalila nad izgubljenima (ili ‘je žalila za izgubljenima’), ali Božanstvo je zadrhtalo u Svojem bijesu i začuo se veliki grom u svim prostorima Božje beskonačnosti. I grom prodre sve do najunutarnijeg u vječnoj Ljubavi i Ljubav je jedina razumjela grom Božanstva. I grom je postao riječ unutar Nje i reče: ‘Tvoja će biti sva moć (ili ‘bit će ti potčinjena sva moć’); čini što god Te volja i reci: ‘Neka bude!’ i biti će.

22. I gledaj, Ljubav je (time) bila uskomešana do Svojih najdubljih unutrašnjosti (= to je dotaknulo Ljubav u njezinoj najdubljoj unutrašnjosti) i prva suza je potekla iz oka vječne Ljubavi, i ova suza je potekla iz srca Božanstva i bila je, jeste, i uvijek će biti zvana MILOSRDNOST/SMILOVANJE.

23. Ova suza je postala velika voda koja je utjecala u sve prostore beskonačnosti i izli se u najunutarnije dubine bijesa Božanstva i umirj/ublaži vatru Božjeg bijesa.

24. I gledaj, Duh Božji je u svojoj sili nježno dahnuo iznad vodâ milosti i vode su se razdvojile. I Bog je rekao iz Svoje Ljubavi, i Njegova Ljubav je bila Riječ, i Riječ se spustila do krajnjih dubina i lebdjela iznad voda, i vode su se podijelile poput kapi rose i razdjelile su se u svim prostorima beskonačnosti u velike i male kapi, u skladu sa brojem izgubljenih koji je beskrajan (ili ‘kojima nema kraja’).

25. I evo, posljednja kapljica koja je ostala je bila najunutarnije od vodâ i najunutarnije od milosrdnosti/smilovanja i nije bila raspoređena, već je ostala gdje je i bila i bí određena za centralnu točku (= središte) i scenu najvećeg djela vječne Ljubavi.

26. A sada gledaj: Ova posljednja kaplja je postala planeta Zemlja koju ti i tvoja braća nastanjujete. A druge kaplje su bile formirane u (= od njih su nastala) bezbrojna sunca, planete i mjesece svake vrste. I evo, na taj način je u postojanje došao cijeli nebeski svod sa svojim zvijezdama, suncem, mjesecem i vidljiva zemlja sa njezinim oceanima i čvrstim tlom.

27. Sada podigni svoje oči i (po)gledaj, i shvatit ćeš čudesa vječne Ljubavi! Ti uvijek vidiš sunčev sjaj, mjesečevu svjetlost i treperenje i svjetlucanje zvijezda u njihovim različitim položajima, koje vi nazivate znakovima Zodijaka. Ti također vidiš veliku raznolikost formacija u sva tri prirodna kraljevstva prirodne zemlje. Međutim, do ovog dana nitko nije shvatio i kako treba razumio prirodu i izvor sunčeva sjaja (= što je i otkud dolazi sunčev sjaj) i kako je on nastao, otkud mjesečev sjaj, svjetlucanje i bljeskanje zvijezda i njihovi najrazličitiji položaji i svi obici na Zemlji.

28. Jer gledaj, Moja djeca moraju biti posvećena u sve prekrasne stvari koje će njihov sveti, najmiliji Otac pokloniti Svojoj djeci  koja Ga prepoznaju i ljube Njega jedino iznad svega i međusobno se ljube iz ljubavi svoga Oca.

29. I gledaj: Kada su sva sunca sa njihovim planetama došla u postojanje kroz moć vječne, beskonačne Božje milosrdne ljubavi, ona još nisu imala svjetlost, ni sjaj, ni blistavost ni svjetlucanje, jer nad stvorenim suncima, zemljama i mjesecima je i dalje bila mračna noć. Ali u centar sunaca je vječna Ljubav spustila malu iskricu Svoje milosti, i ova iskra je – brže od munje – osvjetlila mračne mase i pazi, one su zasjale na zemlje sa velikim sjajem, kao što i dalje sjaje i sjajit će sve dok im iskra milosti ne bude oduzeta.

30. I gledaj, zemlje i mjeseci su također počeli sjati, i bili su dodijeljeni suncima u pravilnom/pravednom broju i Ljubav je dahnula na njih kroz silu i moć Božanstva (ili ‘i ljubav ih nadahnu silom i moći Božanstva’), i pazi, svjetlo je vibriralo/drhtalo na suncima, mora na planetama su se ustalasala i zakovitlala u svojim valovima, i zračne struje i vjetrovi zaploviše i zapuhnuše nad zemljama poput Duha Božjeg iznad voda milosrdnosti/smilovanja. I mjeseci su se moćno uzdignuli iznad zemalja kojima su bili dani (ili ‘kojima su pripali’), poput ploda na stablu i počeli su se okretati oko njih u širokim krugovima kao neprestani pratioci njihovog nastanka. I gdje je bilo više njih (= gdje ih je bilo mnogo) oni se ujediniše u čvrste krugove kao znak dječje ljubavi koji neprestano trebaju gledati lice svoga Oca, kao što mjeseci gledaju njihove zemlje da se zbog njihove krhke osobine ne bi otrgli iz svojih krugova i propali (= bili uništeni).

31. Jer gledaj, mjeseci nisu čvrsti, već porozni/vrlo krhki, slično pjeni na moru kada očvrsne, i goli su i bez vode. Zrak zemljin je tamo kao zemljina voda i njihov zrak je poput etera između sunaca i zemalja. I oni (= mjeseci) su određeni da primaju pohlepne ljude od ovog svijeta, da drže duhove materije, da kušaju njihovu postojanost i usavršavaju ih za primanje milosti.

32. Čvrsti dio zemlje je onaj dio bijesa Božanstva koji je bio umiren/ublažen kroz milost i čvrstim okovima drži zalutale duhove sve do određenog vremena njihovog nesvjesnog oslobađanja kada će oni – pojedinačno zavezani – biti postavljeni u materiju koja je mekša, a ipak dovoljno čvrsta da ih drži, i iz koje će oni biti jedino sposobni isplivati/izaći kada ih vječna ljubav još jednom probudi. Morâ i vodè su ih puni da bi se oni tamo ponizili, i zrak je ispunjen njima, tako da bi se oni tamo pročistili. Vječna ljubav je forma svega; međutim, bijes Božanstva je jedino ublažen/umiren na Zemlji, ali ne i opozvan.

33. Ali ovo zapamti dobro: Tamo u centru sunca obitava/miruje iskra milosti i daje svjetlo svijetu kroz/putem vatre Božjeg bijesa. U centru Zemlje, međutim, obitava iskra Božjeg bijesa poput vatrenog zmaja i drži zle horde u čvrstom stanju poput kamena, koji najprije moraju biti omekšani kroz vodu milosti ako će biti oslobođeni za drugu probu da bi zaradili slobodu i vječni život. I sada shvati tajnu svoga bića i divi se velikoj ljubavi vječne Moći i kako često ti je dozvolila ponovno rođenje (ili ‘i koliko puta te ponovno rodila’) sa ciljem da te povrati Sebi, koji si bio izgubljen, za vječni život, za slobodu, za zakon, za ljubav i svjetlo i za promatranje Njezinog lica. I gledaj, sve ovo ti Ja želim obznaniti i kroz tebe također mnogim drugima, tako da biste konačno mogli razumjeti kako izuzetno dobra vječna Ljubav mora biti kada Ona neumorno tolerira toliko mnogo i čini takve velike i čudesne stvari za vas neposlušna bića.

34. Gle, ovako su se kroz dah milosrdne Ljubavi zemlje počele okretati oko njihovih sunaca i oko svoje sredine (= svog centra) za znak djeci da ona sve svoje postupke trebaju urediti po primjeru zemalja oko sunaca, i mjeseca oko zemalja (= u svemu što čine trebaju slijediti primjer zemljinih kretanja oko sunaca i mjesečevih oko zemalja). I slabi trebaju biti kao mjeseci i snažni trebaju biti poput zemlje, i ponovno rođeni trebaju biti poput sunca. I slabi trebaju gledati snagu Ljubavi koja ih nikada ne zaboravlja (ili ‘koja nikad ne dopušta da padnu’) ako se oni, poput mjeseca, čvrsto okreću prema licu Ljubavi, i kada oko nje kruže sa svih strana u manjim krugovima, no, oni njezinom silom ipak bivaju privučeni u veći krug. I snažni trebaju biti poput Zemlje, neovisno se okrećući, sa ciljem da bi sebe uvijek držali spremnima primiti svjetlo i toplinu od milosti Ljubavi, koja im kroz svoju unutarnju snagu daje svjetlo, toplinu i život da oni mogu stvarati plod svake vrste iz djela ljubavi, kojima se mogu nasititi slabi i mogu se krijepiti utjelovljeni i uživati preporođeni. A preporođeni iz voda milosrdne Ljubavi, u kojima je milost savršena, trebaju biti poput sunca. Njihovo svjetlo treba sjati svugdje i njihova toplina treba oživljavati slabe i stimulirati snažne prema hranjenju slabih, tako da može biti bratstvo (ili ‘kako bi postojala zajednica’) među djecom jednog i istog Oca.

35. I gle, još dublje treba gledati da vidiš kako sam i zašto Ja sve stvari uredio na ovaj način! Pazi, mjesec ima pjege i mnoga mračna područja, i zemlja ima hladne ali čvrste polove, visoke planine i niske doline, i ima izvore, potoke, rijeke, brzace, jezera, mora i velike oceane; i sunce ima velike i male mrlje. Gledaj, sve te stvari su efekti ljubavi i milosti ili, pojedinačno, topline i svjetlosti, koji su svi vječna Ljubav i sila Božanstva kroz Nju. Prema tome, gledaj na slabe i na mjesec, koliko su slični, i mjesečeva priroda ti je otkrivena (ili ‘i bit će ti razjašnjena njegova suština’). Gledaj na jake i sva njihova djela, i zemlja je otkrivena pred tvojim očima. I od jednog pola do drugog tamo mora biti čvrsta mirnoća duha u ljubavi prema Ljubavi sa ciljem da se sve što okružuje duh može kretati po ustaljenom redu i na taj način biti aktivno za zajedničku svrhu vječnog očuvanja. Jer gledaj, sve ovisi o nepokretnosti/mirnoći; bez nje se ništa ne može postići, i onaj koji nije poput zemaljskih polova ne prodire u svoju najunutarniju unutrašnjost kao što to čini linija između polova centru Zemlje. Vaša ljubav mora biti hladna poput leda na polovima da bi vam omogućila apsorbirati toplinu Božanske ljubavi. Jer gledaj, što je toplo nije podobno za primanje topline, ali što je hladno u njegovoj nepokretnosti je sposobno apsorbirati toplinu u potpunosti i dozvoliti joj da prožme (ili ‘i izlučivati je u’) sve dijelove života. Jer tkogod apsorbira toplinu, koja je Božja ljubav i zadržava ju čvrsto unutra i ne dozvoljava joj da dalje teče, je škrtac koji sebe otapa i uništit će se poput leda na vatri. Međutim, tko ju prima i trenutno ju predaje svima oko njega, bili oni blizu ili daleko, je poput polova, sa njime je Božanska ljubav na pravom mjestu i u potpunosti korespondira sa voljom velikog i svetog Davaoca.

36. Ova ljubav će dati mnogo plodova, uzdignut će se do svjetla milosti i neprestano će promatrati bezgranične dubine Božanstva – poput polova koji gledaju u beskrajne prostore kreacija ljubavi Božje – i apsorbirat će, sa svojim širom otvorenim očima, blage zrake iz bezgraničnosti svih beskonačnih prostora u kojima kruže bezbrojna bića milosrdnosti, svaki u skladu sa svojom vrstom, i tako se u zanosu i milini zapale u svojoj ljubavi prema Ljubavi i za Ljubav i kao sunce samo počnu svjetliti poput svjetla zemaljskih polova.

37. Prema tome, tko god ostane konstantan u centru ljubavi spoznanja, što je milost, će imati svoje slabine zapaljene od ljubavi iz Boga, poput pojasa Zemlje, i njegove oči će sjati od razumijevanja poput polova, i njegove ruke će se kretati poput rijeka, potočića i izvora, i njegova djela će utjecati u mora Božanske milosrdnosti/smilovanja, koja su zasoljena sa milošću i spoznajama vječne Ljubavi i vječnog života.

38. Dakle, ovdje imate ključ za otvaranje i gledanje kroz Zemlju koja vas nosi.

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
’Božje Domaćinstvo 1/5’ J.Lorber