Bertha Dudde, br. 5983, 23 Lipanj 1954
POSLJEDNJI SUD JE TAKOĐER ČIN BOŽJE LJUBAVI…
Posljednji sud također treba ubrojiti među djela Božje milosti, pošto i on, također, kao svoj temelj ima na-gore/više razvoj onog duhovnog koje je podbacilo (= pretpjelo neuspjeh) na svom posljednjem zemaljskom ispitu i mora biti inkorporirano (= uključeno, pripojeno, ugrađeno) u novi proces dozrijevanja, sa ciljem da bi jednom postignulo svoj konačni cilj. Posljednji sud je također, tako reći završno stavljanje u red (ordering) onog što je skrenulo u ne-red (which drifted into disorder = što je istupilo izvan reda), to je jedna procjena (assessment) i jedno ubacivanje/stavljanje/umetanje u raznolike forme koje korespondiraju stupnju zrelosti duhovnog, to je kraj jednog razvojnog perioda i početak novog, u skladu/suglasju sa Mojim planom od vječnosti, koji kao svoj temelj ima najdublju mudrost i ljubav.
Bog Sudâ (ili ‘Bog Koji sudi’) također ostaje (i) Bog ljubavi, pošto Moja pravda (justice) može djelovati jedino u skladu/suglasju sa (onim) putem/pravcem kojeg Moja ljubav pred-viđa kao dobrobitnog/korisnog za duhovno, i pored toga da bi se stvorila protuteža za tvrdoglavo/neuračunljivo razmišljanje i djelovanje ljudi koji su postali meta ovog suda, a i najveći grijeh se također mora na neki način iskupiti, ako već nije izručen Onome Koji je Sebe (pre)dao kao žrtvu.
Ravnoteža se mora stvoriti sa ciljem da se umanji ova velika krivnja (ili ‘veliki grijeh’), i ta ravnoteža je ustanovljena baš kroz ovaj sud, prebacivanjem onog što je grešno (ili ‘ono što je krivo’) u situaciju gdje iznova mora izravnati svoj prekršaj, pošto nije dobrovoljno prihvatilo dar izmirenja/okajanja.
Posljednji sud ni u kojem slučaju nije čin Božanskog bijesa, (on nije) ništa drugo nego čin ljubavi (= milosti), gdje također nastupa (comes into play) i Moja pravednost pošto ju (= djelovanje iz/u pravednosti) izuzetno savršeno Biće (nikako) ne može zaobići/izbjeći. Ja bi bez ikakvih teškoća mogao dopustiti da svako biće samo osjeti Moju pravednost, Ja bi tako reći mogao odmah kazniti svakog grešnika, ali to se ne bi slagalo sa Mojom mudrošću a također bi i Moja ljubav u tom slučaju bila prepoznata sa teškoćom.
Ali Ja sam izuzetno strpljiv (patient) i dugo trpim (long-suffering), te odgađam takav sud (koji slijedi) na kraju razvojnog perioda što je duže moguće, sa ciljem da bi najprije pridobio ljude za Sebe (ili ‘k Sebi’). I Ja držim Svoju zaštitničku ruku iznad nepravednih i zlih, pošto ih želim osvojiti sa Svojom ljubavlju, pošto ne želim da Me se boje kao Boga Koji kažnjava.
Ali kada je došao trenutak u vremenu kada obnavljam red jer za dobrovoljan povratak k Meni više nema nade, onda Moja ljubav mora naizgled odstupiti (= u smislu, ‘samo čini kako u tom trenutku Božja ljubav stoji po strani’) a ipak je ona (u svemu tome) jedina pokretačka sila.
Moja ljubav završava/dovršava (= u smislu da privodi kraju) Sotonsko stanje i zaustavlja/obuzdava/ograničava daljnje neprijateljske akcije Mog protivnika/neprijatelja. Ja izbavljam/spašavam ljude od propadanja u najdublje/najveće dubine. Ja ih ponovno vezujem/stežem unutar čvrste materije i tako ih ponovno inkorporiram (= uključujem, pripajam, ugrađujem) u razvojni proces – (što je) sud koji kao svoj cilj opet ima spasenje a ne vječnu smrt, i koji prema tome još više ističe Moju ljubav prema svemu što sam stvorio – prema svemu što je mrtvo ali će postići vječni život.
AMEN
