Bertha Dudde, br. 7360, 10 Svibanj 1959
PROČIŠĆAVANJE DUŠE KROZ LJUBAV…
To uvelike doprinosi vašem pročišćenju, samo ako se vi uvijek iznova pridržavate zapovijedi Ljubavi za Boga i za bližnjega, i pitate se, u kojoj mjeri vi slijedite ove zapovijedi. Jer, ako ste iskreni prema sebi, vi nećete nikada biti zadovoljni samim sobom i svojim načinom života, budući bi uvijek mogli biti gorljiviji u vašem Ljubavnom djelovanju, i često propuštate priliku. Ali, već volja da postupate ispravno, i sama činjenica da poduzimate ovo samopromatranje, korist je za vašu dušu, jer sva dobra volja ima blagoslivljajući učinak. U takvom iskrenom i ozbiljnom preispitivanju, vi ćete osvijestiti i vaše slabosti, koje svaki čovjek još uvijek ima, čak i kada je njegova volja dobra, sve dok on nije tako revan (gorljiv, marljiv, oduševljen) u djelovanju u Ljubavi, da ga sada ispunja Ljubavna snaga, koja i volji daje istinsko osnaženje. Samo, nikada nemojte vjerovati da više nije potrebno pročišćavanje vaše duše; nikada nemojte vjerovati da ste vi već postigli stupanj koji vam osigurava ulazak u kraljevstvo svjetla… vi morate nastojati, i raditi na sebi samima, sve dok živite na Zemlji, i činit će vam jedino dobro, ako se često predate takvim unutarnjim promatranjima, i pokušate dokučiti vaše pogreške i slabosti. A, također će i vaša volja biti osnažena za neprestano vršenje rada na duši, jer takva samopromatranja već svjedoče o vašoj ozbiljnoj volji da postanete savršeni. Svaki propust jednog dobrog djela, tijekom samopromatranja će vam doći u svijest, svako zanemarivanje ili nepoštivanje Božanskih zapovijedi Ljubavi doći će vam u pamćenje, i onda vi trebate jedino uvijek čvrsto odlučiti popraviti se, i iskoristiti svaku priliku da propust nadoknadite, a to će se za vas pokazati jedino blagoslovom, da ćete vi sve lakše izvršavati zapovjedi Ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu, budući vi primate snagu, ako je vaša volja iskrena i ozbiljna. Čovjek se jednom mora uhvatiti u koštac sa svojim dužnostima prema bližnjemu, ako on želi ispuniti upravo tu zapovijed… On se treba uvijek držati toga da treba pomoći bližnjemu u svakoj potrebi i poteškoći, bilo zemaljske bilo duhovne vrste… I, on ne treba držati zatvorene oči pred njegovom nevoljom, on treba uvijek misliti na to, kako bi njemu dobro došla pomoć u jednakoj nevolji, i koliko zahvalno bi ju on prihvatio. I on treba uvijek promisliti što bližnji potrebuje, bilo duhovno, bilo tjelesno… Dakle, duhovnu nevolju on također mora nastojati ukloniti gdje je to moguće, jer ovo Ljubavno djelo je od osobitog (posebnog) učinka na dušu bližnjega. Stoga, čovjek ne može dovoljno često ulaziti u sebe, i promišljati o svemu što Bog kroz Svoje zapovijedi Ljubavi traži od njega, jer one su uvijek crta vodilja za ispravno življenje zemaljskog života, on se uvijek može držati ovih zapovjedi, želi li ispravno i u skladu sa Božjom voljom proći svoj zemaljski život, uvijek njemu samome i njegovom bližnjemu na blagoslov… Jer, Bog ne traži od čovjeka drugo, nego da on promijeni sebe u Ljubav, On traži jedino, da on ispunjava Njegove zapovijedi, kako bi mu poklonio blagoslovljen život u svjetlu, snazi i slobodi, što međutim ‘bez’ Ljubavi nije zamislivo… A, bilo kakvo usavršavanje duše ovisi isključivo o pretvorbi (sebične ljubavi) u nesebičnu Ljubav, što onda također jamči Ljubav za Boga i uspostavlja sjedinjenje s Njim, o čemu ovisi svo blaženstvo u duhovnom kraljevstvu.
AMEN