Bertha Dudde, br. 5825, 13 Prosinac 1953
NITKO NEĆE UĆI U KRALJEVSTVO NEBESKO TKO ISKAZUJE ŠTOVANJE SVIJETU…
Iskazivati štovanje svijetu je vlastitom krivnjom proigrati kraljevstvo nebesko, pošto ljudsko biće ne može steći obadvoje u isto vrijeme. I svatko tko iskazuje štovanje svijetu isto tako neće nastojati zadobiti nebesko kraljevstvo, jer on će jedino priznati zemaljski svijet i njegove privlačnosti i neće vjerovati u kraljevstvo onkraj ovog svijeta. A ipak staza do kraljevstva nebeskog se mora preći kroz ovaj zemaljski svijet, ona ne može biti zaobiđena, jer ljudsko biće živi u ovom svijetu, on treba preći posljednji stadij njegovog razvoja na Zemlji, sred oblasti koja pripada Božjem protivniku. Ali on može nadvladati ovo kraljevstvo, on može proći kroz ovaj zemaljski svijet bez da sebi dozvoli da ovaj na njega ostavi izvanredan dojam, bez da ga žudi sa njegovim osjetilima… on ga može doživjeti a ipak biti njegov gospodar…
I vaš je zadatak nadvladati svijet, jer on vam je bio dan kao sredstvo za vašu dušu da ovdje postane potpuno zrela, da sebe razdvoji dobrovoljno od svega što pripada svijetu, budući je ovo razdvajanje istovremeno razdvajanje od onoga koji je gospodar ovog svijeta, i okretanje spram duhovnog kraljevstva i njegova Gospodara.
Otud je razumljivo da svatko tko sebe podjarmi svijetu neće nikada biti sposoban doći u posjed duhovnog kraljevstva, niti u zemaljskom životu niti nakon smrti ljudskog bića… razumljivo je da će ga gospodar ovog svijeta držati sputanog budući mu samo ljudsko biće daje pravo to učiniti, jer spram razdvajanja od njegove sile, spram razdvajanja od materijalnog svijeta, sam pojedinac treba nastojati i on sam to treba ostvariti.
On treba voditi borbu protiv samog sebe; on treba biti sposoban oskudjevati kako bi stekao nešto dragocjeno, on se treba oduprijeti svim kušnjama tijekom njegova kratkog životnog vijeka na Zemlji kako bi onda došao u posjed duhovnog kraljevstva sa svim njegovim divotama, što će mu tisućerostruko nadoknaditi za njegovo samoodricanje na Zemlji… I on će jedino to učiniti ako prepozna nevažnost i nepostojanost onog što smatra poželjnim na Zemlji. Jedino ovo shvaćanje će mu dati snagu da pravilno promijeni njegovu volju, i on može steći ovo shvaćanje već što će samo kontemplirati materijalni svijet… Jer on ne može biti prisiljen promijeniti njegovu volju… on može jedino biti nagnan od strane doživljaja na unutarnju kontemplaciju, pri čemu je rezultat na njemu samome. I Bog mu jedino može pomoći tako što će opet i iznova demonstrirati prolaznu prirodu stvari, tako da On dozvoli uništenje onog što ljudsko biće ljubi na Zemlji, On intervenira tako što ga bolno afektira, oduzimajući od njega ono za čim mu srce čezne… samo da bi mu ukazao kako su beskorisni ciljevi njegovih nastojanja.
Ali oni koji nauče iz takvih doživljaja mogu smatrati sebe sretnima, jer oni će postepeno promijeniti smjer njihove volje i odreći se svijeta kako bi jednog dana okupirali duhovno kraljevstvo… Ali nitko ne bi trebao vjerovati kako može praviti kompromise, nitko ne bi trebao vjerovati kako može častiti svijet nekažnjeno… Svo stremljenje će imati jedan učinak (posljedicu) nakon njegove smrti, i ako se ono odnosi spram svijeta onda će rezultirati u duhovnoj smrti, onda se je on odrekao duhovnog kraljevstva poradi zemaljskog dobitka i svijet će mu donijeti smrt… Onda je on sebe iznova izručio vlasti onoga u bezdanu (Sotoni), i staza uspona će iznova uzeti jedan beskrajno dug period vremena (Knjižica br. 39).
AMEN
