Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

5802 (Adam… Prvobitni duh… Luciferov test… Raspuknuće forme…)

Print Friendly, PDF & Email

Bertha Dudde, br. 5802, 5 Studeni 1953

ADAM… PRVOBITNI DUH… LUCIFEROV TEST… RASPUKNUĆE FORME…

Svatko tko stremi prispjeti do istine ostavlja iza sebe svu tamu, on će za sve imati objašnjenje, poznavat će međuodnos između svih stvari, on će prepoznati kako njegov put vodi nagore, da je pronašao sjedinjenje sa Bogom, kako više ne može griješiti pošto mu Bog Osobno dostavlja istinu. Ali stremljenje za istinom znači da za njom najprije treba iskreno žudjeti, i onda znanje koje prima… bilo ono izvani ili iznutra u obliku misli… treba biti prihvaćeno sa otvorenim srcem. Jer srce će biti voljno ili prihvatiti ili odbaciti istinu i pogrešku i na taj način sukladno utjecati na osobu.

Za istinom treba čeznuti u tolikoj mjeri da volja ljudskog bića mora biti aktivno uključena… nju se ne može jednostavno dati potpuno pasivnoj osobi koja ju sama ne želi i koja neće poduzeti nužne korake da bi ju stekla. Jer onda će on ostati u duhovnom mraku i neće ostvariti napredak. Istina je, međutim, uzlazni put… Istina je duhovno znanje dostavljeno ljudima od strane Boga Osobno koja nastoji pronaći primatelja u svakom ljudskom biću, koja može biti stečena od strane volje svakog čovjeka budući može biti prenijeta ljudima na mnoge različite načine… ali za njom uvijek najprije treba čeznuti. No svatko tko je stekao istinu (ili ‘prispjeo do istine’) više ne živi u mraku, sve mu je kristalno jasno, on više ne sumnja, jer što god je još nejasno će mu biti objašnjeno kada to zatraži pod uvjetom da se okrene izvoru istine… pod uvjetom da svoje sumnje i pitanja postavi Bogu Osobno i onda čeka da mu Bog odgovori kroz njegovo srce… Žudnja za istinom, mentalni kontakt sa Bogom i njegovo unutarnje osluškivanje mu također osigurava jasan i istinit odgovor. Vi ljudi bi trebali znati da za vas ne treba postojati ni jedno neriješeno pitanje samo pod uvjetom da želite objašnjenje te svako pitanje predstavite Onome Koji je Sama istina i Koji ju također želi dodijeliti Svojoj djeci kako bi ih prosvjetlio, kako bi osvijetlio njihov put uzlaska:

Tijelo prvo-stvorenog ljudskog bića je također bilo djelo stvaranja od strane Moje ljubavi. Ja Sam tada morao stvoriti izvanjsku čauru/kućište za palog duha jednom kada je odradio svoj put na gore od ponora do točke gdje je bio sposoban poduzeti njegov konačni test volje u potpunoj slobodi… Morao Sam stvoriti forme za sve Moje jednom stvorene prvobitne duhove čije su se ranije razložene supstance ponovno sakupile nakon beskonačno dugog vremena i koji su, stoga, kao samo-svjesna bića još jednom, čekali dopuštenje da postanu aktivni… Stvoriti izvanjsku formu takvog prvobitnog duha se nije razlikovalo od bezbrojnih mnogih djela stvaranja koja su prethodno nastala… to je bila Moja eksternalizirana misao koja se, kroz Moju volju, pojavila preda Mnom već upotpunjena/kompletna. Ali dati život toj formi je bilo jedino moguće tako što bi se prožela (ili ‘ali oživjeti tu formu je bilo moguće jedino prožimanjem’) sa Snagom Moje ljubavi…

Prvobitno stvoreni duh je, međutim, bio Moja isijana snaga ljubavi… Otud je on jedino trebao zaposjednuti izvanjsku formu kako bi ju pretvorio u živo biće. Duh je bio blizu svoga savršenstva… a ipak daleko od njega pošto mu je nedostajala konačna realizacija (ili ‘krajnji uvid’)… budući ga je grijeh sa kojim je bio opterećen potpuno lišio sveg znanja i u tom stanju je trebao poduku i zapovijedi… na taj način je on trebao postepeno sazrijeti u realizaciju pomoću vršenja/udovoljavanja tim zapovijedima…

Velika duhovna borba se dogodila prethodno pošto je veliki broj palih prvobitnih duhova želio okupirati Moju prvo-stvorenu formu… Jer oni su znali kako su mogli ponovno doći/pristupiti k Meni jedino u tijelu ljudskog bića, da će biti sposobni postići nezamislivo izobilje snage i svjetla jedino kroz probu života (= životni test) u koj-oj(/em) su trebali dokazati na koji način će iskoristiti snagu koja im je na raspolaganju… Ali Ja Osobno Sam odlučio koji će se prvobitni duh nastaniti u prvom ljudskom biću… Jer jedino Ja Sam znao čije se suprotstavljanje Meni tako oslabilo da bi mu se mogla nametnuti konačna proba zemaljskog života; Ja Sam znao čija bi se volja mogla oduprijeti sili Mojeg neprijatelja. Prema tome, odabrao Sam jednog prvobitnog duha koji je jednom tijekom otpadništva duhova zauzimao vodeću poziciju… koji je doista bio teže opterećen grijehom ali kojeg je Moja ljubav itekako puno težila ponovno zadobiti, jer bezbrojna bića bi ga na isti način slijedila i iskupljenje bi moglo puno brže napredovati… Znao Sam, u stvari, od vječnosti kako će ovaj prvobitni duh pogriješiti/podbaciti… Usprkos tome, poradi njegove promijenjene volje tijekom preliminarnih stadija on je bio najsnažniji duh, tako je također bio ovlašten (= imao pravo) biti prvi koji će primiti stanje slobodne volje, a što je stoga nudilo najbolju perspektivu prolaženja testa volje…

Forma prvog ljudskog bića… prije nego ju je okupirao ovaj prvobitni duh, je također bila vidljiva Luciferu, koji je zasigurno znao kako je ova forma bila (izlazna) kapija iz kraljevstva mraka, iz njegovog carstva, u Moje kraljevstvo, u kraljevstvo svjetla… On je također znao… ako nije želio izgubiti svoje sljedbenike… kako je morao koristiti sva sredstva da bi duše oteo nazad od Mene tijekom odobrenog probnog perioda za ljudskog biće, kako bi tu probu okrenuo u svoju korist…

Moja stvorena forma je i dalje bila bez života kada ju je Lucifer ščepao sa ciljem bi ju testirao oživljavajući ju sa svojim duhom… pa ipak, njegov je nepripitomljeni duh raspuknuo formu, i on je bio uvjeren kako će nju raspuknuti svaki duh prognan u ovu formu i kako za njega nikad neće biti nikakve opasnosti gubitka…

Dozvolio Sam da se ova proba dogodi i onda Sam mu dokazao kako je njegova pretpostavka bila pogrešna… Jer zahvaljujući svojem dugom procesu razvoja sâm duh koji se trebao utjeloviti u ljudskom biću više nije dijelio Luciferovu volju, on je dobrovoljno okupirao konačnu izvanjsku formu, i pošto je ovaj prvobitni duh bio blizu svojeg izvornog stanja on izvanjsku formu nije smatrao zaprekom koja bi spriječila padanje u grijeh… Jer on je bio gospodar nad cijelim stvaranjem, on je mogao vladati kao gospodar nad zemljom koja mu je bila na raspolaganju zajedno sa svakom tvorevinom… Imao je izobilnu moć i snagu… jedino podređenu Mojoj moći, koja mu je jedino dala laganu zapovijed, poslušnost kojoj bi bila skršila svako njemu nametnuto ograničenje…

A kada je Lucifer ovo shvatio razmišljao je o načinima kako spriječiti ljudsko biće izvršiti ovu zapovijed, a pošto je poznavao tijelo prvog ljudskog bića on je pokušao učiniti ga odbojnim predstavljajući ga kao zapreku… time što je oslobođenje od njega činio ovisnim o kršenju ove zapovijedi… podstičući na taj način prvobitnog duha da se iznutra ponovno pobuni protiv Mene zbog toga što mu nisam dao potpunu slobodu… To je bila promišljena prevara kojoj se prvo ljudsko biće moglo suprotstaviti/oduprijeti jednostavnim pridržavanjem Moje jednostavne zapovijedi… da je bio zadovoljan sa njegovim posjedovanjem moći i snage koji su ga činili doista sretnim sve dok Moj neprijatelj nije u njemu pobudio nečistu žudnju… da bude veći od Onog, Koji je bio perceptibilna sila nad njime… o Kojem je on znao i Čiju je zapovijed usprkos tome zanemario…

Pad prvog ljudskog bića u grijeh je prema tome bilo ponavljanje prvog pada prvobitnih duhova. On je slijedio Lucifera i za sobom je u ponor povukao nebrojena bića… baš kao što su svi potomci prvog ljudskog bića iza toga također bili postavljeni u oslabljeno stanje grešnih ljudi sve dok Isus Krist nije došao izbaviti ih, sve dok Isus Krist kroz Njegovo raspeće nije postigao snagu volje namjesto čovječanstva, sve dok se Isus Krist nije suprotstavio Luciferovom iskušenju sa Njegovom snažnom voljom i porazio ga…

Ništa ne bi moglo potaći prvo-stvoreno biće, Lucifera, proći zemaljskim napredovanjem kao ljudsko biće sve dok je on sebe i dalje smatrao gospodarem duhovnog svijeta koji Me je zajedno sa njime napustio, jer on osobno se nije zaputio kursom kroz materiju, kroz stvaranje, prije stvaranja prvog ljudskog bića…. Kao duhovno stvaran duh on je u svojoj volji i dalje bio Moj najveći protivniik, on je sebe smatrao gospodarem stvaranja koje je pružalo utočište duhovnoj supstanci koja mu je pripadala, iako on sam nije imao utjecaja nad njom. Njegov unutarnji otpor je i dalje bio neslomljen, i on se nikad ne bi pomirio sa bilo kakvom prisilom, on sam nikad dobrovoljno ne bi ušao u formu stvorenu od strane Moje volje… pošto je mrzio sve forme za duhovne supstance, sva djela stvaranja, i težio je uništiti ih… Međutim, njegova mu je moć nad djelima stvaranja bila oduzeta, ali onda mu je bio podaren utjecaj nad svakom dušom kada je ova ponovno trebala donijeti svoju slobodnu odluku za Mene ili za njega… On je također znao kako je sam bio nesposoban uništiti formu jednom kada je bila nastanjena duhovnim bićima, i iz tog razloga je unaprijed nadzirao formu prvog ljudskog bića, jer njegov je cilj bio navesti prvobitnog duha koji ju je trebao okupirati da uništi svoju vlastitu izvanjsku formu… pošto je vjerovao kako bi ga on na taj način opskrbio sa slobodom koju Sam morao oduzeti svim duhovima poradi djela stvaranja… On Me želio spriječiti kompletirati plan Spasenja.

Protivnost/opozicija između Mene i njega je postojala još od otpadništva i on neće nikada odustati od nje sve dok ne shvati kako je potpuno bespomoćan, te Me u najdubljoj slabosti i poniznosti zamoli da mu dam snage… Iz ovog razloga bi bilo nemoguće dati njemu prvo ljudsko tijelo kao prebivalište. Jer njegova volja nije stremila ka uzlasku, dok je raniji otpor prema Meni od strane duhovne supstance, koja je prošla kroz stvaranje u stanju prisile, već bio umanjen i trebala je još samo jednom dokazati kako je odustala od svojeg protivljenja Meni i Mojoj snazi ljubavi. I Lucifer je znao koliko je ova duhovna supstanca sebe već udaljila od njega, i također je znao kako je sada postojao rizik da ju u potpunosti izgubi. A budući je prvobitni duh utjelovljen u ljudskom prvom ljudskom biću jednom bio njegov nepokolebljiv podržavatelj on je bio posebise zainteresiran prouzročiti njegov pad… Ali on je također znao o njegovoj sadašnjoj žudnji da se oslobodi od svakog fizičkog ograničenja…

I zatim Sam Ja postavio drugo biće pored ovog prvobitnog duha, koje ga je istovremeno trebalo podržavati ali mu također i pomoći u svezi probe njegove volje. Njih obadvoje su trebali podržavati jedno drugo da bi pristigli do konačnog cilja; Ja nisam postavio odgovornost samo na jedno rame… dao sam Zapovijed obadvoma, i obadvoje su bili sposobni ostvariti cilj zajedno… I ovo drugo biće je iskoristio Lucifer, koji je prepoznao njegovu slabu volju i iz toga se nadao ostvariti svoj cilj… Proba volje je morala biti postavljena pred prvi ljudski par (u smislu, ‘od njih se to moralo potraživati’), i kao podrška ovoj probi su također i protivne sile morale biti aktivne, jer Lucifer se isto tako borio sa svoje žive tvorevine, koje on nije želio izručiti premda su one također pripadale Meni. Njegov je plan uspio, ali untaoč tome, to Me nije zaustavilo bezbrojnim bićima opet i iznova pružiti priliku uzeti novu formu u ljudskim bićima ove zemlje i tako ostvariti još viši stupanj zrelosti čak ako su, zahvaljujući padu prvog ljudskog para, kapije do kraljevstva svjetla ostale zatvorene sve do dolaska Isusa Krista…

Prvi grijeh je odgodio ali nije otkazao iskupljenje duhovnih bića, jer ono što je prvo ljudsko biće podbacilo napraviti je bilo napravljeno od strane ljudskog bića Isusa… On je bio snažniji od Mojeg protivnika budući se On okoristio Mojom snagom… On je bio i ostao u kontaktu sa Mnom kroz ljubav i dobrovoljno je ostvario ono što prva ljudska bića nisu ispunila kao zapovijed… On je sebe potpuno podredio Mojoj volji i dokazao Svoju privrženost Meni kroz Svoju patnju i smrt na križu… On je znao za prvobitni grijeh i opetovanu krivnju prvih ljudskih bića, i kako bi poništio tu krivnju, kako bi iskupio čovječanstvo, On se ponudio prinijeti Mi žrtvu, što je Mene zadovoljavalo (ili ‘za Mene bilo zadovoljavajuće’)… žrtvu, koja je ponovno otvorila kapije duhovnog kraljevstva, stazu do Mene, i sada omogućuje svim Mojim živim bićima koja priznaju Njega kao Sina Božjega i Iskupitelja svijeta još jednom postati blaženo sretnima.

AMEN

Spread the Truth