Bertha Dudde, br. 5661, 28 Travanj 1953

PRIJENOS DUHOVNIH PORUKA… LJUBAV I MUDROST… PONIZNOST…

Jedino nekolicina ljudi ima milost Božanske poduke, i njima je dano da čuju glas Duha unutar sebe, isto tako oni primljeno duhovno znanje opet trebaju iskoristiti kao materijal za poduku, te stoga rade kao sluge u Gospodnjem vinogradu i žele iznijeti Evanđelje u svijet. Svaka takva duhovna poduka od gore… jer duh u ljudima je Božji udio… nosi otisak Božanske Ljubavi i mudrosti, i prema tome može biti ocijenjena kao najčišća Istina. Podrijetlo primljenoga je duhovno kraljevstvo, jer prenositelji poruka pripadaju ovom kraljevstvu i jer je prijenos čin vođenja naviše i predavanja Božanske snage, i pripada usrećujućoj aktivnosti blaženog duhovnog svijeta. U čovjeku drijema Božanska iskra snage, koja kroz rasplamsavanje i stalnu dostavu, sve više i više raste i postaje jedno sa vatrom vječne Ljubavi. Ono što nedostaje čovjeku na Zemlji, je snaga i svjetlo… a oboje će mu biti dostavljeno sa ispravnim načinom života, kroz nositelje snage i svjetla, koji su neprestano hranjeni iz vječnog Izvora snage i svjetla i otud također mogu neprestano darivati… Vi ljudi najprije morate ovaj proces ispravno razumjeti, da bi ga potom također pojmili (obuhvatili, shvatili), da je svjetlo i snaga podjednako najsvjetlija mudrost i sposobnost da se sve na Zemlji savlada (prevaziđe), sve dovede do punine (cjelovitosti). A dar, liječiti bolesne ili raditi druga čuda, ne može se naučiti, nego steći kroz otvaranje sebe svjetlu i snazi, koja teče neposredno iz prvobitnog izvora svjetla i snage, kada se čovjek obraća direktno Bogu i moli Ga u čvrstoj vjeri da od Njega također i može neposredno primiti svjetlo i snagu, te sa srcem punim Ljubavi, iskoristiti primljeno za blagoslov onih koji su potpuno bez svjetla i snage… A onda nema nikakvog od Boga postavljenog ograničenja za primanje svjetla i snage. I čovjek je uveden u svu mudrost i kreće se uvijek u Istini, u ispravnom mišljenju i najjasnijoj spoznaji. Ali, Istina je čovjeku ponuđena na takav način, da mu također bude i razumljiva, inače ne bi ništa mogao započeti sa znanjem kojeg on sada treba predati bližnjima. I stoga Bog također prosvjetljuje duh čovjeka, skupa sa Istinom, daje mu također i snagu spoznaje, sposobnost rasuđivanja… i stoga također sposobnost da prepozna zabludu (pogrešku), koja se često želi potkrasti kao Istina, ponuđena od bića koji su neprijateljski postavljeni prema Istini. Ali dokle god su ljudi na Zemlji u svrhu višeg razvoja, svjetlo i tama će se boriti za duše, i gdje Istina sjaji od Boga kao svjetlo, tama će također poslati svoje glasnike, da ponovo ugasi ovo svjetlo. I zato ljudi, koji sami prebivaju u tamnom području, moraju biti obučeni nositelji svjetla, jer Zemlja nije kraljevstvo svjetla, također sile tame imaju pristup, i one djeluju lukavo i podmuklo. Čovjek je također izložen njihovom djelovanju, jer nije savršen, ali može se zaštititi prizivanjem Boga, koje će uvijek biti odgovoreno. Sam čovjek može podići barijere koje su nepremostive za sile tame, kada on vezu sa Bogom tako čvrsto utvrdi, da sada Njegovo prisustvo širi tako jasnu zraku svjetla, da su bića tame zaslijepljena srušena na tlo, i nisu sposobna približiti se čovjeku. Iz čega proizlazi, da Bog i Istina moraju biti željeni tako duboko i iskreno, da je svakoj pogrešci pristup blokiran, jer Bog poštuje tu želju za Njim i ispunjava je… (28 Travanj1953) Ali On također poštuje njegovu slobodnu volju… I stoga se Božji protivnik može infiltrirati, gdje mu je to dopušteno. On može spriječiti djelovanje Duha u čovjeku, čim nađe samo jednu osobinu srodnu njegovom biću, koja mu služi takoreći kao most, da uđe u svijet čovjekovih misli… jednu njemu srodnu osobinu, kao što su: oholost, zavist, škrtost, pohlepa, zemaljske žudnje, među kojima je najgora požuda tijela… Potrebno je da se pojavi samo nagovještaj (tračak) ove mane u njemu, onda on već daje neprijatelju svoje duše povod kojeg on zna dobro iskoristiti. A onda niti mišljenje čovjeka više nije slobodno od pogreške, jer Božji Duh više ne može djelovati, tamo gdje je Njegov protivnik na djelu. Duhovno probuđen čovjek će rijetko prihvatiti duhovnu poduku u stanju jedne od ovih slabosti, gdje on Božjem neprijatelju dozvoljava pristup k sebi, onda on rijetko uspostavlja vezu s Bogom, kada je zaveden nekom strašću, nekom lošom navikom ili grješnom željom, ali jedna stvar može u svakom trenutku zasjeniti njegov duh: duhovna oholost… pogreška u koju lako može upasti samo čovjek sa misijom (zadatkom, poslanjem), koji smatra sebe velikim i istaknutim pred njegovim bližnjima i u takvoj uobraženosti sada nastoji uspostaviti vezu, da bi primio duhovno vlasništvo… Tada je najveća opasnost da se umetne i savjetuje ga Božji protivnik, jer mu čovjek otvara srce, koje međutim sada ne prima nikakvo svjetlo, nego je zamračeno… Duhovna oholost je već mnoge ljude dovela do pada, jer je oholost udio onoga koji je vladar tame. Čovjek ostaje slab i izložen kušnjama dok god boravi na Zemlji, ali ako se u dubokoj poniznosti okrene Bogu, Njegova zaštita će biti izvjesna. Ali, uvijek se treba boriti i ostati u velikoj žudnji za Istinom, i mora željeti služiti Bogu… Onda također uvijek ima na svojoj strani bića svjetla koja ga štite, sve dok on dobiva duhovno znanje, no isto tako će mu spriječiti primanje ako se nađe u opasnosti da potpadne pod utjecaj protivnika… Ali, čim se čovjek ponudi za obavlja rad u vinogradu iz Ljubavi prema Bogu i bližnjemu, njegove usluge su prihvaćene, i onda svjetlosna bića formiraju zid oko ovog sluge, koji je sada podučavan kroz Božji Duh, jer Bog štiti Svoje djelo, a time također i svoje sluge od pogreške, jer On želi da Istina bude raširena, jer On želi da ljudima bude doneseno svjetlo, koje mora rasvijetliti tamu, u kojoj čami čovječanstvo, naročito u Posljednje vrijeme pred Kraj.

AMEN