Bertha Dudde, br. 5563, Badnjak 24 Prosinac 1952

“…I BI SVJETLO…”

Bi svjetlo …. Svjetlo dođe na Zemlju, pošto je na Zemlji bilo mračno i ljudi nisu mogli izaći iz mraka duha. Tad dođe svjetlo od gore da bi obasjalo sve koji su bili dobre volje …. Bog je poslao Svoga Sina na Zemlju, kako bi im sa svjetlom donio i spasenje. I tako se je On uselio u svijet mržnje, svijet bez Ljubavi, i od ljudi nije bio prepoznat kao donositelj svjetla i spasenja.  Ali Njegova Ljubav prema nesretnim ljudima bila je tako velika, da ih je želio izbaviti iz mraka, da im je želio omogućiti spasenje iz okova Sotone, koji je bio zaslužan za tamu putem grijeha i koji je sva ta bića sa sobom sunovratio u ponor, gdje nije bilo svjetla ni slobode.

Sin Božji došao je kao izbavitelj za zarobljeno čovječanstvo …. Rođeno je djetešce Isus …. jedna duša iz carstva svjetla izabrala si je formu i došla na svijet kao nevino djetešce, kako bi započela svoj zemaljski hod, koji je završio najvećim činom Ljubavi i milosti, pošto je griješno čovječanstvo trebalo biti otkupljeno i spašeno. 

Nevolja i potreba na Zemlji bila je ogromna; čak i pravednicima put ka Bogu bio je zapriječen, pošto je grijeh nekadašnjeg otpadništva duhova od Boga koji je teretio svakog čovjeka, povratak Bogu činio nemogućim, jer je Božja pravednost za taj grijeh zahtijevala odgovarajuće okajanje (otkupninu) koju niti jedan čovjek na Zemlji nije bio u stanju učiniti. Božji protivnik trijumfirao je pošto su mu pripadale sve duše koje su hodale po Zemlji …. On ih je sa sobom sunovratio u ponor, i nije ih želio osloboditi …. A pravednici su ‘vikali’ Bogu upomoć …. Prizivali su Spasitelja. 

Isus Krist, Božji Sin, svijet je otkupio iz njegove vlasti, plativši sagrješenje Svojom smrću na Križu …. No i to djelo iskupljenja moralo je biti obavljeno u slobodnoj volji, okajanje (otkupnina) je moralo biti učinjeno slobodnom voljom, baš kao što je nekoć i grijeh protiv Boga bio učinjen slobodnom voljom …. I stoga ‘svjetlosno biće’ nije moglo ljudima donijeti spasenje, nego je samo jedan čovjek koji bi se dragovoljno iz Ljubavi žrtvovao za čovječanstvo mogao otplatiti to okajanje, pa je prema tome taj čovjek morao biti rođen na Zemlji i rasti u svoj ljudskosti među svojom Zemaljskom braćom …. pošto je sama ljudska volja bila presudna za to djelo Ljubavi, jer Ljubav svjetlosnog bića nedvojbeno bi ljude već odavno mogla spasiti, u slučaju da je to odgovaralo vječnom redu. 

Tako da je dakle biće svjetla odložilo svoje Božanstvo (ili ‘Božansko’), postavši čovjekom sa svim ljudskim slabostima i osobinama (Filipljanima 2:6, 7), protiv kojih je se sad svjesno moralo boriti, kako bi očeličilo svoju volju, da bi se onda bez prisile žrtvovalo kao spasitelj čovječanstva, kako bi Bogu učinilo okajanje za njihov grijeh …. I tom djetešcu svi su se anđeli u Nebu veselili i klicali Mu, i pred njim su prigibali koljena …. Duša je se uselila u Njegovo tijelo i širila je blistavo svjetlo …. Svjetlo je došlo u tamu …. Bog je ljudima poslao spasitelja iz visina, Isusa Krista Koji je došao na Zemlju kako bi izbavio čovječanstvo.

AMEN