Bertha Dudde, br. 7183, 6 Kolovoz 1958
“ZNANJE” JOŠ NIJE NIKAKVA “SPOZNAJA”…
Ljudska se mišljenja uvelike razilaze, posebno u duhovnom području. Ljudi su u skladu sa obrazovanjem došli do znanja koje je vrlo oskudno, i otuda su prečesto skloni sve odbaciti, radije nego da pokušaju proširiti znanje. I zato oni ostaju u izvjesnom zastoju njihovog razvoja. No, oni također mogu svoj razum upotrijebiti da znanje koje posjeduju ospore. A onda su oni čak izgubili, namjesto da steknu tijekom njihovog zemaljskog života. No, njima će uvijek iznova biti dana prilika da zauzmu stav naspram duhovnih pitanja, uvijek iznova će, kroz udarce sudbine ili zbivanja svake vrste, oni biti potaknuti na promišljanje. I sada je presudan njihov unutarnji stav prema Ljubavi… Čovjek voljan Ljubiti, polako će doći do ispravnog mišljenja, čak i ako je on isprva bio u odbijanju. Ali, gdje nedostaje svaka Ljubav, uvijek će se isticati razum, i namjesto jasnoće, uvijek nastajati sve veća zbunjenost, budući se duhovna iskra povlači, tamo gdje ju Ljubav ne potiče na izražavanje. I tako se također prirodno, ljudska mišljenja moraju razilaziti, što različitije se u njima razvija Ljubavna volja (spremnost). Čovjek bez Ljubavi ne može imati mišljenje u skladu sa Istinom, kao što je naprotiv, čovjek koji je voljan Ljubiti, Istinu u stanju sve više prepoznati iznutra. A, znanje početno preneseno čovjeku, samo je jedna pomoćna stepenica za doći do Istine, budući je svakom čovjeku propovijedana Ljubav… ili također: učinjeno mu je shvatljivim da postupanje bez Ljubavi ne usrećuje nijednog čovjeka, dok Ljubav poklanja sreću… I tako se čovjek također mora odgovarajuće postaviti prema ovoj „spoznaji“, a onda će odgovarajući biti i njegov stav prema „Istini“, odgovarajuća će biti dubina znanja… To će postati živo znanje, ili će ostati mrtvo znanje. A čovjek može govoriti o spoznaji tek onda kada je u njemu znanje postalo živo. Ljubav je stoga ključ za spoznaju… Bez Ljubavi međutim, ma koliko razum mogao biti živahan, njegovi zaključci će uvijek odstupati od Istine, oni čovjeku neće donijeti nikakvo svjetlo, nego jedino veću tamu. I tako će Čista Istina također nailaziti na otpor i odbacivanje, tamo gdje postaje očigledan nedostatak Ljubavi, dok će biti spremno i sretno prihvaćena od ljudi koji imaju srce voljno Ljubiti… Vama ljudima ne može biti dano nijedno drugo objašnjenje osim ovoga, da se stanje svjetla uvijek prilagođava stanju Ljubavi čovjeka, i da se zato neće nikada pronaći isti pogledi u duhovnom smislu, dok god ljudi ne pokazuju isti stupanj Ljubavi. Ali, od strane Boga će uvijek iznova biti sudbinski uticano da se Ljubavna iskra može zapaliti u čovjeku. Njemu će tako često prilaziti nevolje, zahtijevajući pomoć, da bi se srce kroz to moglo zapaliti, da bi on mogao biti iznutra potaknut na pružanje pomoći, te se onda također odvojiti od duhovne tame… da zabljesnu iskre svjetla i čovjeku donesu prosvjetljenje, koje se onda također širi, i njihovo mišljenje se tada mijenja… No, ništa se ne događa putem prisile… te ni Ljubav ne može biti iznuđena. Ipak, nijedan čovjek nije bez Božanske Ljubavne iskre, i nju je uvijek moguće zapaliti. Međutim, nadasve usrećujuće je kada među ljudima vlada duhovni sklad, jer u njima djeluje Božanska iskra, ona pali svjetlo koje se više nikada neće ugasiti, i koje također sa sigurnošću osvjetljava put koji vodi k cilju: povratak Ocu, domu u Očinskoj kući.
AMEN