Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

Učenja i Propovijedi

“Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima, i Moje će usne otkriti što je pravo. Jer Moje nepce zbori istinu, i zloća je Mojim usnama mrska. Sve su riječi Mojih usta pravične, u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno. Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu koji je stekao spoznaju. Primajte radije moju pouku no srebro, i znanje požudnije od zlata. Jer mudrost je vrednija od biserja, i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom.” Mudre izreke 8:4-11

7158 (Uzrok i početak stvaranja…)

Print Friendly, PDF & Email

Bertha Dudde, br. 7158, 2 Srpanj 1958

UZROK I POČETAK STVARANJA…

Što se dogodilo u kraljevstvu duhova je bio razlog za početak Stvaranja, cijelog svemira sa svim njegovim raznovrsnim duhovnim i materijalnim tvorevinama. Prije nastajanja ovih tvorevina jedino je duhovno kraljevstvo postojalo, koje je bilo svijet beskrajnih blaženstava u kojem su duhovna bića uživala u njihovom postojanju i bila su sposobna stvarati u posjedu snage i svjetla u skladu sa njihovom svrhom. I ovo je ‘stvaranje’ opet uključivalo duhovne tvorevine, oni su aktualizirali misli i ideje koje su tim bićima pritjecale od Boga i koje su onda oni implementirali/izvodili sa ogromnim ushićenjem budući je snaga da to čine bila na njihovom raspolaganju i oni su također bili sposobni slobodno koristiti njihovu volju. I stanje blaženstva duhovnih bića se nikada nije trebalo promijeniti, oni se nisu trebali bojati niti ograničenja njihove snage niti redukcije svjetla sve dok je njihova ljubav spram njihova Boga i Stvoritelja ostala nepromijenjena i oni su time bili prožeti od strane Njega sa Božanskim svjetlom ljubavi… Ali onda je nastala situacija koja je bića izložila novom načinu gledanja na stvar, kada je Lucifer, nositelj svjetla… prvostvoreno biće… predstavio Vječno Božanstvo, budući je Ono bilo nevidljivo, kao dvojbeno/neizvjesno… i predstavio sebe kao onog od koga su sva duhovna bića potekla i također zahtjevao njihovo priznavanje njega kao boga i stvoritelja…

Ovo je međutim u bićima prouzročilo konflikt budući je njihova ljubav pripadala Onome Koji ih je stvorio… ali Luciferova prezentacija ih je zbunila, u stvari, ona je izgledala više prihvatljiva/uvjerljiva, jer Lucifer je zračio svjetlo i sjaj i oni nisu bili sposobni vidjeti uzvišeno biće iznad njega… Unatoč tome, oni su i dalje bili prožeti od strane svjetla realizacije; posljedično tome oni su također dvojbili Luciferov prikaz. Ali postepeno su se njihovi blistavi trenuci uvida počeli izmjenjivati sa trenucima laganog zamagljivanja, i što je više biće za/po-državalo potonje duže su trajale faze zamračenog razmišljanja, ili drugačije (= u slučaju drugih bića), misli su se razbistrile/posvijetlile i biće je na najlucidniji način shvatilo svoje istinsko porijeklo. I Lucifer više nije bio sposoban zatupiti realizaciju potonjih… Prijašnji su, međutim, brzo postali predmetom njegove kontrole, oni su mu se pridružili i gledali su na njega kao na njihovog boga i stvoritelja budući su se opirali njihovim neprestano ponovno-javljajućim prosvjetljenim trenucima sve dok se nije dogodio konačni pad u bezdan. Luciferova neumanjena snaga u početku je bila dovela u postojanje gomilu najblaženijih duhovnih bića u postojanje, i naračun mnoštva ovih tvorevina u njemu se pojavio pogrešan osjećaj samo-poštovanja… On više nije vidio Izvor od Kojeg je bio primio ovu snagu nego jedino ‘dokaz’ snage koja ga je prožimala i on ga je jedini želio posjedovati, premda je znao kako je o također pripadao Onome iz Čije je snage njemu bilo dozvoljeno crpiti. Ipak on nju nije jedino želio posjedovati, on je također želio zatamniti svjetlo bića koje je najizrazitije njima otkrivalo njihovo porijeklo… I tako je on uspio u poticanju konflikta u bićima što je, međutim, također umanjilo njihovu sreću i omelo njihovu stvaralačku aktivnost… sve dok oni nisu konačno odlučili prihvatiti njihovog gospodara i tako su bića baš kao i nositelj svjetla proigrala njihovu snagu i svjetlo i zaronila u tamu…

I ovaj duhovni proces koji vama ljudima može biti samo ugrubo objašnjen, je rezultirao u pojavljivanju bezbrojnih duhovnih i fizičkih tvorevina… Ove tvorevine su samo preoblikovana, pala duhovna bića… Zbog njihova otpadništva od Boga, usljed njihove beskrajno velike udaljenosti od Njega, njihova je supstanca postala povećavajuće kruta što je ona dalje propala. Ovo se treba razumjeti tako da duhovna snaga od Boga, koja potiče uvijek povećavajuću aktivnost, više nije bila u stanju dotaći ova duhovna bića budući su joj se ona sama suprotstavila; i tako je njihova aktivnost dokončala, njihova pokretljivost, njihov se život ukrutio… i što je ostalo je bila potpuno ukrućena supstanca, koja je izvorno doista bila Božja isijana snaga, ipak ona je postala totalno neučinkovita… Ali Božja ljubav i mudrost su inicijalno naumili drugačiju svrhu za duhovna bića: neprestanu aktivnost u skladu sa Njegovom voljom koja je, u isto vrijeme, bila također naumljena biti volja bića. Duhovna bića su bila djelovala u suprotnosti sa njihovom svrhom, oni su željeli koristiti njihovu snagu protivno Božanskoj volji ipak više to nisu bili sposobni napraviti, pošto su usljed njihova otpadništva bili sebe lišili njihove snage. U tom je trenutku Božja ljubav opet ščepala potpuno ukrućene duhove, koji više nisu bili sposobni sebe prepoznati i bili su ne više nego nakupina Bogu-protivnih duhovnih supstanci. Njegova snaga ljubavi je ove supstance rastavila i iskoristila ih da nastanu najrazličitija djela stvaranja… Time je On više ili manje preoblikovao Njegovu jednom isijanu snagu, On je dao svakom pojedinačnom djelu stvaranja njegov zadatak kojem je ono onda udovoljavalo u zakonu prisile, tako da je razložena duhovna supstanca bila prisiljena biti aktivna ali bez ikakve samo-svjesnosti, koju je prethodno posjedovala kao duhovno biće. Posljedično tome, tvorevine nisu ništa drugo nego ono što je izvorno bilo proizašlo od Boga, samo u potpuno drugačijem stanju njihova savršenstva što se tiče… Jer sve tvorevine jesu ili udomaćuju jedino nesavršene duhovne duhove koji su na putu povratka k Bogu. Savršena duhovna bića nisu potrebovala materijalne tvorevine, oni su jedino eksternalizirali njihove ideje i misli ali ove su opet bile jedino duhovni proizvodi njihove volje i razmišljanja i njihove neograničene snage. To je bio svijet koji je jedino bio nastanjen savršenim bićima. Nikakve mane, nikakva ograničenja i nikakvi nedostaci nisu u njemu postojali… Jer ovi su jedino izbili na površinu kada je svemir udomaćio Bogu-protivna bića… kada su nesavršena bića trebala čahure u kojima su bili prisiljeni postati aktivnima.

I stoga, gdjegod se mogu pronaći forme one također unutra sadrže zarobljene nesavršene duhove, i što su više krute ove forme to je više ukrućena i Bogu-protivna zavezana duhovna supstanca unutra. Ali čak se sama forma… materijalni dio… sastoji od takvih nesavršenih supstanci koje su jedino držane na okupu od strane Božje snage Ljubavi kako bi posluživale svrhu: kao nositelji duhovnih bića da im pomognu napredovati. Božanska snaga ljubavi je upakirala sve ove duhovne supstance ali neće prisilno utjecati na njih tako što će nasilno slomiti njihov otpor… Djelo stvaranja mora doista vršiti specifičnu aktivnost u skladu sa Božjom voljom ali duh unutar nje nije prisiljen okrenuti se k Bogu. I to je zašto je moguće da duh jednog prvobitnog bića može proći cijeli proces kroz djela stvaranja sve do konačnog utjelovljenja kao ljudsko biće a ipak da nije odustao od njegovog otpora spram Boga, budući to treba biti ostvareno pomoću njegove slobodne volje koja se isto tako može opet okrenuti ka princu tame. Ali neprestana aktivnost pod zakonom prisile obično postiže redukciju otpora Bogu, budući čak i najmanja aktivnost već daje biću izvjesni osjećaj utjehe, budući izražaj snage korespondira njegovoj temeljnoj prirodi. Bezbrojni zvjezdani svjetovi… sve njihove inherentne tvorevine, su rezultat ovog prošlog otpadništva u kraljevstvu duhova… Oni će i dalje nastaviti postojati vječnostima; opet i iznova će se nove tvorevine pojaviti kako bi omogućile jednom palim duhovima vratiti se k Bogu. Vječnosti će proći sve dok djelo povratka nije ostvareno, sve dok se čak posljednje ukrućeno duhovno biće neće razložiti i biti sposobno započeti put povratka… Međutim, prije ili poslije sve ove tvorevine će sebe produhoviti, prije ili poslije postojati će opet samo jedan ‘duhovni svijet’ gdje će svi duhovi raditi sa istom voljom kao što je Božja volja i biti neuporedivo sretni… prije ili poslije Bog će ostvariti Svoj cilj da neće biti okružen samo sa ‘živim tvorevinama’ nego ‘djecom’ kojoj Može omogućiti najveća blaženstva, budući Ga Njegova beskrajna ljubav podstiče spram neprestane sreće i neće Mu dati otpočinuti sve dok nije ostvario Njegov cilj.

AMEN 

Spread the Truth