Bertha Dudde, br. 5181, 31 Srpnja 1951
KRŠENJE BOŽANSKOG REDA… GRIJEH… PRIZNANJE… OPROST…
(1 Ivanova 1:9)
Najmanje kršenje Božanskog reda odražava se kao gubitak snage s obzirom na Božanski zakon da je ispunjeno snagom ono što se potpuno kreće unutar Božanskog reda, a što gubi onaj koji ne pazi (na) Njegov zakon reda. Jer potonje je jedna negativna težnja koja se mora odraziti na odgovarajući način. A prijestupom protiv Božanskog reda može biti nazvano jedino ono što je učinjeno potpuno svjesno, misaono ili pak kroz postupke, što je dakle prepoznato kao Bogu-protivno. Tako dakle može biti nazvana “grijehom” samo ona nepravda koja je učinjena pri punoj svijesti; tako da čovjek mora znati o pravdi i nepravdi i slobodno činiti ono što on prepoznaje kao nepravedno (krivo); tada čini grijeh.
Ova definicija je bitna, pošto je za oprost grijeha potrebno duboko pokajanje, koje se može osjećati jedino onda kad čovjek svoj grijeh spoznaje, no prijestup protiv Božanskog reda prilikom ne(po)zna(va)nja krivice mu ne može biti uračunat za grijeh. Stoga je priznanje krivice nužno želi li čovjek postići oprost, a to priznanje krivice mora biti vezano sa najdubljim pokajanjem; mora dakle dolaziti iz srca, a ne samo sa usana, inače se ne postiže oproštenje.
Prijestupi dakle, koji ne krše Božanski red, koji su međutim od strane ljudi označeni kao grijeh na osnovu ljudski donesenih zakona, istina da mogu od strane ljudi biti kažnjavani, no ne spadaju u grijeh za koji se Boga mora moliti za oprost, jer ga Bog Sâm ne vidi kao grijeh i time čovjeku nikad neće biti uračunat kao grijeh. Jer, kršenje Božanskog reda sastoji se uvijek jedino u tome da se čovjek ogriješi o (povrijedi) Ljubav prema Bogu i bližnjemu ….
Sve što je iz Ljubavi prema Bogu i bližnjemu učinjeno, nikada ne može biti kršenje Božanskog reda, s druge strane sve što se čini protivno zapovjedi Ljubavi, ne može se kretati u Božanskom redu, pošto je Ljubav temeljni zakon i na njoj je sagrađen Božanski red. Po tome se dakle uvijek ravnajte, ako vam je pojam “grijeha” nejasan ….
Grijeh mora biti okajan ako čovjeku nije oprošten(o), i stoga on mora biti prepoznat i omrznut kao grijeh da bi bio oprošten, pa zato čovjek mora i znati što grijeh znači (što grijeh jest), mora znati da li je i kada se ogriješio o Ljubav prema Bogu, da li se i kada ogriješio o bližnjega. A te grijehe mora prinijeti Isusu Kristu i usrdno Ga moliti da mu budu oprošteni, radi Njegove Krvi …. Onda će pronaći oprost, onda će biti oslobođen od njegove krivice ….
AMEN