Bertha Dudde, br. 7072, 23 Ožujak 1958
ISTINSKA CRKVA… SEKTE… DJELOVANJE DUHA…
Činjenica da postoji toliko puno škola razmišljanja ili vjere i da su ljudi obično primljeni u njihovo članstvo bez njihove vlastite slobodne volje bi trebala vas ljude nagnati razmišljati. Djetetova volja ne određuje vjeru u kojoj se ‘ono rađa’, i prema tome to isto tako nije vlastita zasluga osobe niti njezina vlastita pogreška da bude podučena u određenoj školi vjere… I ako bi sada ili jedna ili druga crkva bile ‘jedine-kroz-koje-je-moguće-postići-blaženstvo…’, ako bi jedino jedna ili druga bile ispravne pred Bogom ili Njemu ugodne, onda bi ljudi koji su rođeni u drugim školama razmišljanja mogli za sebe s pravom smatrati kako su oštećeni od strane Boga kako im je ‘istinska crkva’ bila uskraćena zbog njihova rođenja. Ali nije nipošto slučaj da ljudsko biće može doći do Istine bez njihova vlastita napora, i opet to je potpuno nevažno u kojoj je školi razmišljanja on bio rođen… Budući se svako ljudsko biće mora samo boriti za svjetlo Istine. I jednako je izvjesno da Istina ne može biti usađena kroz obrazovanje ukoliko osoba nije prikupila ispravni temelj unutar sebe u kojem se Istina može ukorijeniti kako bi sada postala i ostala njegovo vlasništvo. Ali ova prijespomenuta činjenica bi također trebala zamisliti one ljude koji (p)održavaju njihovu pripadnost određenoj školi razmišljanja i smatraju za sebe kako ‘žive u Istini’…
Drska je ideja vjerovati za sebe da posjedujete povlasticu za kraljevstvo nebesko… Ali mnogi ljudi imaju ovu drsku ideju budući su svi pripadnici sekti potpuno uvjereni da posjeduju ekskluzivnu Istinu… A ipak oni su uglavnom natovarili što su zauzvrat bili podučavani od strane onih koji su sebe jednako fanatično smatrali nepogrešivima. A nitko od njih nije uložio trud bar malo razmisliti (doslovno: potrošiti makar jednu misao na to…) kako Bog Osobno gleda na one koji ne pripadaju njihovoj školi razmišljanja…
Sve dok je škola razmišljanja jedino utemeljena na Ljubavi za Boga i drugih ljudi i Isusovom Činu Spasenja ona također može proizvesti istinske Kršćane kojima će uskoro također zasjati svjetlo Istine… Jer ako su Božje zapovijedi Ljubavi ispunjene dok se vjeruje u Isusa Krista Božanskog Iskupitelja, ljudsko biće osobno postaje aktivno, i prema tome se on dobrovoljno pridružuje ‘zajednici vjernika’, Crkvi koju je Isus Krist Osobno utemeljio na Zemlji… I svako ljudsko biće mora donijeti ovu osobnu odluku za sebe samoga, to jest, osnovno pravilo religije je ispunjenje zapovijedi Ljubavi i sve dok je ovo zanemarivano osoba stoji izvan Kristove Crkve, izvan Istine, unatoč tome što pripada školi razmišljanja koja se lažno prikazuje kako je ‘jedina istinita’ i koja ‘čini blaženim.’
Ni jedno ljudsko biće ne može zadobiti blaženstvo time samo što će pripadati pojedinačnoj školi razmišljanja ili kroz akcije zahtjevane od strane nje… Jedino uistinu nesebična Ljubav spram drugih ljudi i s tim također predočena Ljubav za Boga (1 Ivanova 4:20, 21) vodi do blaženstva, a ovo može biti prakticirano u svakoj školi razmišljanja, što će onda također voditi do znanja o Čistoj Istini. Međutim, sve dok postoje razdvojene zajednice, sve dok svaka pokušava pridobiti članove za sebe koji moraju dokazati njihovo članstvo tako što prihvaćaju što oni sami naučavaju… sve dok je ova sloboda razmišljanja u članova ograničena oni su tek pristalice ali ne živi Kršćani koji za sebe mogu smatrati kako pripadaju Kristovoj Crkvi…
Ali čim osoba ‘oživi’, za što je kako slijedi jedino potrebno ispuniti uvjet života Ljubavi, on također shvaća opseg Istine kojeg škola razmišljanja može prisvajati za sebe. Onda će on zasigurno biti sposobani podučiti njegova bližnja ljudska bića bolje nego lideri škole razmišljanja ali on neće biti sposoban prenijeti njegov uvid njegovim bližnjim ljudskim bićima, namjesto njegovo bližnje ljudsko biće treba ispuniti iste uvjete koji će voditi do realizacije (shvaćanja) Čiste Istine: On najprije treba postati ‘živi’ Kršćanin kroz život Ljubavi budući ovo rezultira u snažnoj vjeri, i onda će on također pripadati Kristovoj Crkvi, koju je On Osobno izgradio na stijeni vjere.
Treba imati smisla (ili ‘biti razumljivo’) svakom umnom ljudskom biću da Bog neće nikada učiniti ljudsko blaženstvo zavisnim o školi ili zajednici vjere kojoj on pripada, budući bi jednostavna činjenica da su ljudi rođeni u i pridruženi takvim zajednicama bez htijenja njih trebala zamisliti… pod uvjetom da oni i dalje imaju dovoljno vjere da priznaju Boga i svrhu za ljudsko biće. Za ateiste takve misli u svakom slučaju nisu vrijedne raspravljanja budući oni odbacuju svaku školu vjere. Ali za one koji previše gorljivo podupiru njihovo mišljenje i opetovano pokušavaju dokazati njihovu Istinu time što citiraju riječi iz Svetih Pisama koje, međutim, oni jedino tumače racionalno, važe riječi da samo Ljubav jedino aktivira duh unutar ljudskog bića. U tom slučaju, međutim, duh će ih također podučiti u skladu sa Istinom, i prema tome obmanjujuća učenja će također biti označena (u smislu: na njih će biti bačeno svjetlo) od koji osoba treba sebe osloboditi ako želi postati živim Kršćaninom, sljedbenikom istinske ‘Kristove Crkve’, koja ne prikazuje nikakve druge izvanjske karakteristike nego jedino djelovanje Božanskog Duha.
AMEN
