Bertha Dudde, br. 7030, 1 Veljača 1958
ZEMALJSKI ISPITI VOLJE… STALNA BORBA…
Mnogi zemaljski ispiti volje će vam biti nametnuti, odnosno, vaša volja se često mora odlučiti u zemaljskim stvarima (poslovima), i vi se onda također pitate, da li je vaša odluka bila ispravna. Ali, za vas se najčešće radi jedino o zemaljskom uspjehu… Za vas se manje radi o tome, da li ste se vi odazvali volji vašeg nebeskog Oca, Koji vas nije bez razloga stavio pred tu odluku; budući On želi ispitati vašu sklonost prema materiji, On vas želi potaknuti da kod svake odluke također promislite o tome, da vi naspram svoje duše ispravno i pravedno mislite i postupite. Jer, nije Božja volja da vi mislite jedino na vašu zemaljsku korist, nego također da se pobrinete i za bližnjega. Uglavnom se teži vlastitoj koristi, na štetu bližnjega, a to je ono na što bi svaki čovjek trebao misliti, kada je postavljen pred zemaljske odluke. Nadalje, nije svejedno da li se ovim odlukama bavi samo razum čovjeka, ili da li će se uvijek sjetiti Onoga Koji jedini može ispravno savjetovati… Jer, čim se Bogu odlazi za vodstvo i savjet, također će i razmišljanje i odluka čovjeka biti ispravni, sve će se dogoditi kao samo od sebe, i svaka prepreka će nestati… budući Bog želi da bude tražen za savjet i pomoć i u zemaljskim pitanjima i stvarima, a Njegova se pomoć uvijek sastoji u tome da se samo od sebe sve dogodi, kako je dobro… Zemaljsko postojanje je borba, a to će i ostati, no, ako je vođena s Bogom, onda će borba također imati dobar ishod, moći će završiti pobjednički, i također će dovesti do duhovnog cilja. Borba se pretežno sastoji u nadvladavanju zemaljskog svijeta, premda čovjek stoji usred svijeta… On mora ispuniti svoje dužnosti, on ne može izbjeći svaki zahtjev koji mu je postavljen od strane svijeta… Ali, on može sebe samoga, odnosno, svoje unutarnje biće, svoje mišljenje, osjećanje i htijenje, ipak povući od zemaljskog utjecaja, on može sebe samoga tako oblikovati, da njega više ne ispunja žudnja za svijetom, nego mu je duhovno kraljevstvo vrijedno težnje (poželjno)… A on može usred svijeta ispunjati dužnosti i zahtjeve koji su mu postavljeni, jer je on već izborio pobjedu nad materijom. A, onda ga mogu zapasti i zemaljska dobra, koja on, kao njihov upravitelj, samo nadgleda i na ispravan način upotrebljava u služenju bližnjima…. No, do koje mjere srce čovjeka još sudjeluje u zemaljskim dobrima i uspjesima, to mora čovjek sam sebi odgovoriti. A, ovo je dakle, također presudno za pojedinu odluku u zemaljskom životu… Nekome ozbiljne volje, uvijek će biti dodijeljeno Božansko vodstvo i pomoć; no, gdje je vlastita volja još uvijek previše jaka, Božja volja ne može biti razabrana, i Bog se također suzdržava, sve dok Mu se čovjek u potpunosti ne podloži. A tada će otpori i prepreke jedno drugo smjenjivati, čovjek neće imati jasan dar razlučivanja (prosudbe), vlastito će još snažno istupati naprijed… odnosno, svijet još nije u potpunosti izgubio svoju privlačnost (draž), te također odgovarajuće utječe na čovjeka. A ovo je borba, koju vi uvijek iznova morate voditi, u kojoj vi ne smijete podleći, iz koje vi ipak jednom trebate izići kao pobjednici, a to također i možete, ako vi samo ne zaboravite Jednoga, Koji vas je pustio ići ovom zemaljskom stazom, tako da tu postignete savršenstvo, tako da Ga prepoznate kao najpoželjniji cilj, te ovome sada jedino i stremite.
AMEN