Bertha Dudde, br. 4845, 23 Veljače 1950
SASTAV DUŠE… STVARANJE U MALOM…
Duša ljudskog bića je formacija koja se sastoji od nezamislivo brojnih minijaturnih tvorevina. Ona je učinkovito kompozicija tvorevina koje su bile njezina prošla utjelovljenja (u mineralnom, biljnom i životinskom kraljevstvu), tako da se ona može nazvati cjelovitim djelom Božjeg stvaranja Koji je prikazao Njegovu beskrajnu Ljubav, mudrost i svemoć u ljudskoj duši. Ljudsko biće nema nikakve ideje da on udomaćuje cijelo stvaranje u njegovoj duši, ali kada je, nakon smrti njegova tijela, on sposoban ugledati sebe u duhovnom kraljevstvu on će gledati sa krajnjim štovanjem i Ljubavlju za Boga na čudesna djela koja iznova nalazi unutar sebe samog. Dušina supstanca svakog utjelovljenja tijekom procesa razvoja je sakupljena, i stoga su se pojedinačne supstance ljudske duše kretale kroz cijelo stvaranje i sada izlažu jednu nevjerojatnu raznovrsnost. Jedino onda će postati očigledno koliko su veličanstvena Božja djela stvaranja, i Njegova veličina, Njegova Ljubav, mudrost i svemoć će izbiti na vidjelo tako izrazito da sve žive tvorevine ostaju zatečene u poštovanju i Ljubavi spram Boga Koji osigurava takvu neizmjernu sreću Njegovim živim tvorevinama kroz postajanje svjesnim Njegove snage i shvaćanjem Njega Samoga. Međutim, duša zahtijeva izvjesni stupanj zrelosti da bi bila sposobna sebe ugledati, to je zašto je to jedno od blaženstava koja pripadaju onima u kraljevstvu svjetla. Promatrati dušu je dio Isusovog obećanja, ‘oko nije vidjelo, niti uho čulo, stvari koje Sam pripremio onima koji Me ljube…’ (1 Korinćanima 2:9). Stoga duša može razmatrati sva područja, ona može ugledati što nikada prije nije vidjela, ali što je nedvojbeno prisutno u stvaranju, i ona je svjesna činjenice da ova čudesa neće nikada dokončati, da se neprestano nove formacije pojavljuju a ipak njoj neće nikada dodijati promatrati ove tvorevine, namjesto toga ona će željeti promatrati rastuće više i time također postati rastuće sretnija. Duša je nešto nevidljivo za ljudska osjetila i prema tome se isto tako ne može razumjeti. Za čovjeka na Zemlji ona je nešto duhovno, u duhovnom kraljevstvu, međutim, ona je suština, ona je ono što oživljava duhovnu tvorevinu, ona je istinsko živo biće u duhovnom kraljevstvu budući je prožeta od strane snage Božje. I stoga ona iznova nalazi unutar sebe svaku misao Božju koju je On oblikovao u formu kroz Njegovu snagu volje. Svako djelo stvaranja je očitovana misao Boga. I tako je ljudska duša jedan ogromno djelo stvaranja u malome… ipak za ljude na Zemlji ona je dvojben pojam, ona je nešto o čijem postojanju oni nisu u cjelosti uvjereni i kojeg oni isto tako nikada ne mogu dokazati naučno. Zemaljski ljudi smatraju dušu za ništa (nepostojanje) ili upitnu stvar, u Istini, međutim, ona je najveličanstvenije stvaranje koje pruža dokaz o Božjoj Ljubavi, mudrosti i sili, koja Ga veliča u duhovnom kraljevstvu, koje je vječno i daje povod neprestanom slavljenju Boga od strane svih onih koji prebivaju u kraljevstvu svjetla i blaženi su.
AMEN
