Bertha Dudde, br. 4721, 22 Kolovoza 1949

KRIST GLAVA NJEGOVE CRKVE …. ČLANOVI ISTINSKE CRKVE ….

Glava Crkve Krista ostaje Sam Isus Krist …. Jer na vjeri u Njegovo djelo spasenja utemeljena je ta crkva koja obuhvaća zajednicu vjernika, dakle onih koji se postavljaju pod Kristov Križ i žele sudjelovati u spasenju putem Njegove Krvi, koju je On prolio za grješno čovječanstvo. Drugačije nego na ovoj vjeri u Njega i Njegovo djelo spasenja Njegova crkva se ne može shvatiti, pa se tako mogu shvatiti i Isusove Riječi: “Ti si Petar, stijena, na tebi ću sagraditi Moju crkvu …” (Matej 16:18).

Petar je bio najvjerniji među njegovim učenicima, i on je prepoznao misiju čovjeka Isusa, on je vjerovao u Njega kao Sina Božjega i Spasitelja svijeta, pa čak i kad je u trenucima zemaljske nevolje svijet stavio u prvi plan, što ga je navelo na njegovo ondašnje trostruko nijekanje. Njegova vjera zbog toga nije bila slabija, jedino što je njegovo tijelo otkazalo uslijed straha i nevolje vezane za događaje s Isusom. Onaj dakle tko želi pripadati Njegovoj crkvi, mora neprestano i priznavati Isusa Krista, i stoga će Isus Krist morati neprestano biti priznavan kao znak pripadnosti Njegovoj crkvi.

Pa se tako u njoj mora i objavljivati Njegovo učenje, tj. mora se naučavati ono isto što je čovjek Isus učio njegove bližnje …. ljudima se mora približavati Evanđelje, budući da je znanje o tome nužno da bi oživjela vjera u spasenje kroz Isusa Krista. Jer tek prava vjera je povod za to da čovjek stupi u ispravan odnos s Njim, Koji mu je priskrbio vječno blaženstvo putem Njegove smrti na Križu …. (23 Kolovoz 1949) Stoga pripadnici svake vjeroispovijesti mogu imati pravo na članstvo u istinskoj crkvi Kristovoj, samo ako stoje u vjeri u Isusa Krista i Njegovo djelo spasenja i ako su prodrli u Njegovo Evanđelje i svoj život vode u skladu s Njegovim Božanskim učenjem Ljubavi.

Značajke te crkve, koju je Isus Krist utemeljio na Zemlji, su jedino to da ljudi ostaju u Njegovom Duhu i da Ga više ne ispuštaju iz sjećanja i trude se slijediti Ga djelima, riječima i mislima …. Vjera u Isusa Krista čovjeka upravlja u ispravan način života, jer Njemu su Isusove Riječi, Njegovo Evanđelje, svetinja; on ih štuje kao Božju Riječ i trudi se živjeti ih. A time u sebi u život budi Duh, a djelovanje Duha je onda nepogrješivi znak pripadništva istinskoj crkvi Kristovoj.  

No nisu vanjske obaveze, ispunjavanje vanjskih formula ili prisilno sudjelovanje na tradicionalan način ono što čovjeka ubraja u zajedništvo vjernika. Jer onda nije više daleko buđenje Duha, koje zahtjeva više nego vanjsku pripadnost samo po imenu. Tko u Isusu Kristu vidi poglavara crkve, taj Mu svjesno stremi i njemu je Njegova Riječ Evanđelje …. jedini put do cilja …. jer Riječ je tijelo i krv Isusa Krista, ona je kruh i vino iz Nebesa; s obzirom na to mora i voditi u Nebo, mora voditi do najužeg sjedinjenja sa Božanskim Spasiteljem i time činiti blaženim.

Riječ je dakle jezgra crkve Kristove, Riječ je Njegovo učenje Ljubavi, a gdje se ono dostavlja ljudima, tamo je uvijek istinska crkva Kristova. A tko Njegovu Riječ prima u svoje srce i po tome živi, taj je Njegov sljedbenik, on je član Njegove crkve, koju valja uvijek samo duhovno shvaćati, koja dakle nije vezana za zemaljske organizacije. Pa i pored toga svaka zemaljsko-crkvena organizacija može obuhvaćati pripadnike te crkve, samo ako ovi ispunjavaju uvjete, ako istinski vjeruju i priznaju Isusa Krista i Njegovo djelo spasenja …. 

AMEN