Bertha Dudde, br. 4719,¸21 Kolovoz 1949

RAZLAGANJE STARE ZEMLJE I PODIZANJE NOVE U TRENUTKU…

Razlaganje Zemlje u njene izvorne sastavnice (komponente) znači vraćanje duhovnog u prijašnje najniže i najnesavršenije stanje, treba li se razlaganje odvijati u istom slijedu unatrag… Naglo razlaganje međutim znači oslobađanje vezanog duhovnog iz forme, stoga nevezano stanje za duhovno, koje međutim još nije zrelo za slobodno djelovanje. Dakle, duhovno bi zloupotrijebilo svoju slobodu, ono bi se iživljavalo i djelovalo u Bogu-protivnom smislu, budući ono još nije prepoznalo Boga, ali je još uvijek podložno Njegovom protivniku, kojemu je svojstveno destruktivno načelo (Ivan 10:10), koje ne podupire nikakvu izgradnju i nikakvi smisleni razvoj naviše. Prema tome, nesavršeno duhovno koje je postalo slobodno, uskoro mora biti opet vezano u neku formu, treba li biti održan Božanski red i izbjegnuto kaotično stanje i u duhovnom svijetu. Premještanje duhovnoga nazad u formu silaznog razvoja Zemlje, od Boga je nemoguće, jer je Njegovo načelo uvijek jedino izgradnja i napredak, budući Ljubav određuje svo Njegovo upravljanje i djelovanje. Događa li se sada kroz ljudsku volju protuzakonito razlaganje materije, onda oslobođenom duhovnom Bog također uskoro iznova daje drugu formu, u kojoj nastavlja razvoj naviše. Događa li se čin uništenja iz Boga, kroz Njegovu volju i Njegovu moć, onda to ne treba smatrati nazadovanjem djela Stvaranja, nego silovitim činom oslobađanja, iznova u svrhu novog preoblikovanja vezanog duhovnog, čija je volja za služenjem Bogu očigledna, i On je onda također uzima u obzir. I posljednje djelo uništenja na ovoj Zemlji, koje je postavljeno na scenu ljudskom voljom, u Božjem vječnom naumu je povod moćnom procesu preoblikovanja za cjelokupno duhovno, koje je vezano u tvorevinama Zemlje. Uzrok djela uništenja je ljudska volja, no posljedica toga je Božja volja, zbog čega je tako i propast stare Zemlje utvrđena u Božjem vječnom Planu Spasenja, budući je Njemu sve duhovno, također i đavoli, podložno (služeće), čak i ako (je to) protiv njihove volje. Jer, Božji protivnik pokušava spriječiti bilo kakav razvoj naviše, on pokušava ono što se već približilo Bogu povući nazad i uzrokovati njegovo otpadništvo od Boga, te ga oboriti u dubinu ponor. No, Božji Plan i Njegova moć sprječavaju to što pokušava… Iz svega sada proizlazi, da Novoj Zemlji sa njenim tvorevinama ne treba vrijeme razvoja, budući se kroz propast stare Zemlje oslobađa duhovno u svakom stadiju, u svakom stupnju zrelosti, i ovo oslobođeno duhovno stoga može uskoro dobiti nove forme, koje mu Bog dodjeljuje, i koje ono također mora dobiti, ne treba li buknuti bitka između duhovnog, koja bi ga opet daleko unazadila, budući je samo od sebe gurano Onome, Čija volja mu je dala život… Dakle, novo podizanje Zemlje ne zahtijeva dugo vremena, povod za Kraj nije, kao što se često pogrešno pretpostavlja, retrogradni razvoj Zemlje, kao što nije potreban polagani razvoj novog Stvaranja. Bog će u trenutku stvoriti Novu Zemlju sa svim zamislivim tvorevinama, koje svjedoče Njegovu stvaralačku volju, Njegovu mudrost i Njegovu ogromnu Ljubav, te daju objavu o Njegovoj moći i slavi. I zato će ljudi te Zemlje smjeti gledati nova čuda Stvaranja, čim oni na Kraju ovog zemaljskog perioda sačuvaju vjernost Bogu, i kao grupa (stado, četa) izabranih budu uzneseni živoga tijela (1 Solunjanima 4:16, 17). Oni će biti dovedeni Novoj Zemlji, i činiti bazu novog naraštaja, te smjeti doživjeti čuda nad čudima, budući prebivaju u raju u blaženom zajedništvu sa duhovnim punim svjetla, a ipak imaju sjećanje na Staru Zemlju i propast.

AMEN