Bertha Dudde, br. 4701, 31 Srpanj 1949
OBJAŠNJENJE STIGMI…
U Mojoj patnji i smrti na Križu, bio vam je dan primjer najdublje Ljubavi i najveće radosti žrtvovanja, kakvoj nema ravne. Ima sada stvari između neba i Zemlje, koje su vama ljudima sasvim neobjašnjive, jer ne znate ništa o djelovanju duhovnih snaga na čovjeka, koji takvo što na sebi dozvoljava kroz svoju volju, koja se kreće u Božanskom redu. I tako vi često stojite pred zagonetkom, čije je rješenje međutim lagano za onoga koji je prodro u duhovno znanje, za onoga, koji za sve nalazi objašnjenje, koje mu je ponuđeno kroz njegov duh. Ali, tek rijetko jednom čovjeku može biti dano takvo objašnjenje iz duhovnog kraljevstva, budući je tek rijetko direktno djelovanje Duha dozvoljeno, odnosno uvaženo. Jer, često se drži vlastitom misaonom aktivnošću, ono što je međutim, djelovanje Duha, i tek rijetko se Duh u čovjeku može tako jasno izraziti, da bude prepoznat, i da rezultat toga bude prihvaćen.
Moja patnja i umiranje na Križu su bili izuzetno bolni za ljudsko koje je činilo Moje tijelo, tako da je žrtva čovjeka Isusa nadilazila sve što je ikada moglo vrijediti kao Ljubavno djelovanje na Zemlji… Pa ipak, čovječanstvo nema više skoro nikakvu svjesnost o tome, zaboravilo je, budući ono želi zaboraviti. Pojam Otkupitelja čovječanstva je izbrisan iz srca većine ljudi, i tek malobrojni pred oči stavljaju patnju čovjeka Isusa, ali bez da je shvaćaju i osjećaju u njenoj dubini… Duhovni svijet međutim, trajno je pod utiskom Otkupljenja kroz Isusa Krista. Duhovno ispunjeno svjetlom, proživljava sve u sadašnjosti, ono ne poznaje nikakav pojam vremena, prošlost, sadašnjost i budućnost su za svjetlosna bića jedno, i tako oni uvijek proživljavaju Kristovo raspeće, te hvale i slave Onoga, Koji je kroz Svoju smrt na Križu njima otvorio nebo, Koji im je pomogao u poimanju Boga, Koji je otklonio (otplatio) veliki grijeh koji je odvajao Moja stvorenja od Mene kroz vječnosti. To goni svjetlosna bića da ljudima privuku pažnju na najveći Čin Ljubavi koji je ikada izvršen na Zemlji… Duboki utisak, kojeg Kristova smrt na Križu uvijek iznova čini svjetlosnim bićima, oni također žele prenijeti ljudima, i nailaze na otpor, jer čovječanstvo stoji toliko pod utiskom svijeta, da im je Božanski Otkupitelj Isus Krist tek još jedan lik iz mašte, da za njih predočavanje djela Otkupljenja znači jedino bajku, i sve više i više gubi na vjerodostojnosti. Duhovno ispunjeno svjetlom prepoznaje rastuće zamračenje na Zemlji, i tu i tamo nastoji zapaliti svjetalce, ono nastoji ljudima prenijeti blijedi odraz duhovnog kraljevstva, pokretano Ljubavlju za nespašeno duhovno, koje, utjelovljeno kao čovjek, riskira da ne savlada ispit zemaljskog života. Ali, svjetlosnim bićima je teško pronaći pristup ljudskom srcu, jer duša mora svoju suglasnost dati u slobodnoj volji, mada tijelo može biti bez sudjelovanja u ovom izražavanju volje duše. Duša u stanju odvojenosti od tijela, u snu, ili u potpunoj obamrlosti tijela, mora pokazati žudnju za izvanrednom opskrbom snagom u bilo kojem obliku. Tada svjetlosna bića uzimaju dušu u posjed, od čega ona ne odustaju ni kada je tijelo, iznova u njegovoj uobičajenoj aktivnosti, u vezi s dušom. Onda će, od strane svjetlosnih bića biti dozvoljen pogled u duhovno kraljevstvo duši, koja je time tako impresionirana, da se utisci duše prenose i na tijelo… Čovjek tako, ne vidi u tjelesnom stanju duhovne doživljaje, razumom i tjelesnim očima, nego jedino duša gleda, što se međutim, na njenom tijelu čini vidljivo primjetnim. Duša proživljava s takvom dubinom postupak razapinjanja Krista, ali ovaj doživljaj ona ne prosljeđuje tjelesnom razumu, tako da je razmišljanje čovjeka sasvim bez sudjelovanja, ali je tijelo, kroz duševnu uzbuđenost, povučeno u supatništvo… da stoga tijelo, u pravom smislu riječi, supati ono što duša gleda… Svjetlosni svijet nastoji misli ljudi usmjeriti na najveću tajnu u Svemiru, na najveće djelo Ljubavi, bez kojeg nitko ne bi mogao biti izbavljen iz prokletstva grijeha… Svjetlosna bića koriste svaku pravu priliku, gdje kroz jednog čovjeka, ona mogu govoriti svima u njegovom okruženju; ona nastoje pobuditi pažnju i kod onih koji su nevjernici, i nastoje sebi dati prirodno objašnjenje. Ona pale mala svjetla, koja međutim ipak šire jasan sjaj, ako se ne zadrže skrivena ili budu ugašena kroz utjecaj protivnika, koji nastoji ugušiti sve što ukazuje na Otkupljenje kroz Isusa Krista. Jer, borba između svjetla i tame bjesni sve žešće, što se više približava Kraj, i stoga će se također umnožiti i sve naznake… Bit će znakova i čuda, i blažen onaj tko ih uvažava, i otuda izvlači svoje zaključke.
AMEN
