Bertha Dudde, br. 4541, 15 Siječanj 1949
POSTOJANJE BOGA… SVJETOVNI NAUČNICI… SRCE I RAZUM…
Svjetovni naučnik često nalazi teškim vjerovati u Božanstvo budući je njegov razum prisiljen zaključiti drugačije zbog znanja koje se, međutim, ne podudara u cjelosti sa Istinom. Čisto pogrešan pogled u svezi evolucije Zemlje vodi do krivih ideja, i onda je teško priznati vječnog Stvoritelja, Biće koje bi zasigurno moglo biti prepoznato po svojem izražaju sile (Rimljanima 1:19, 20), ali Čije prepoznavanje obično nije poželjno. Nauka pokušava dokazati sve. Međutim, gdje ovo nije moguće ona ne priznaje svoju nesposobnost i nemoć nego jednostavno odbija priznati što je izvan dometa njezina istraživanja. I stoga je ona utemeljena na pogrešnoj ideji (konceptu), i stazu do vječnog Božanstva je konačno jako teško pronaći, čak ako postoji volja za to napraviti.
Svakojake vrste istraživačke aktivnosti bi trebale započeti otkrivanjem i pokazivanjem Božjeg postojanja, koje treba priznati ne može biti dokazano ali u koje se može vjerovati sa potpunim unutarnjim uvjerenjem. Takvo istraživanje bi onda napredovalo brzo i uspješno. Ali da bi se ostvarilo ovo izvjesno vjerovanje ljudsko biće, unatoč njegovom oštrom razumu, treba potonjeg izostaviti za izvjesno vrijeme i sebe posvetiti osjećaju njegovog srca, on mora ostaviti na jednoj strani svu nauku i, poput djeteta, dozvoliti sebi da bude podučen iznutra, to jest on treba prihvatiti što njegov osjećaj zamišlja ili želi kao Istinu. U stvarnosti, on mora sanjati sa otvorenim očima. Onda će on uvijek pronaći Božanstvo, Koje usmjerava i vodi sve, i on će znati da je podupiran s Njegove strane.
Najunutarnija žudnja ljudskog bića jeste i ostaje snažna sila iznad njega samoga; međutim, svjetovni razum pokušava ovu ugušiti budući mu se također obraća onaj koji želi istisnuti i nadomjestiti Božanstvo ali koji je nesposoban ući u ljudsko srce i namjesto toga pokušava utoliko više utjecati na ljudski razum. Bog izražava Sebe kroz srce, njegov protivnik izražava sebe kroz razum, ukoliko srce nije snažnije i uvjeri razum da bude na njegovoj strani. U tom slučaju također je moguće Boga prepoznati razumski, srce i razum će težiti ka vječnom Božanstvu i onda će nauka također graditi na drugačijim temeljima, ona će izvlačiti drugačije zaključke koji definitivno neće biti lažni. Jer jednom kada započne istraživanje sa vjerovanjem u Božanstvo ono će prije ili kasnije ostvariti uspjeh i također se približiti Istini, bez obzira kojem se polju primjenjuje. Onda nauka i vjerovanje više neće proturječiti jedno drugome nego samo nadopunjavati jedno drugo, i jedino onda će znanje biti oslobođeno od pogreške, kada je ono u skladu sa vjerovanjem u Boga kao svemoguće, mudro i Ljubavi puno Biće Koje rukovodi sve što je bilo, jeste i ostaje u vječnosti.
AMEN