Bertha Dudde, br. 4497, 27 Studenog 1948
DUHOVNO PODRUČJE NE MOŽE BITI PROUČENO ISTRAŽIVAČKIM PUTEM ….
Istraživačkim putem nije vam dostupno duhovno područje, i uzaludno ćete se truditi dobiti pravu sliku onoga što je s onu stranu zemaljskoga. Istraživačkim putem doduše možete riješiti sve zemaljske probleme i osigurati dokaze za ispravnost vaših rezultata, no nikada vam neće uspjeti postići dokaze za duhovne tvrdnje, i sukladno tome nikada nećete ni moći zastupati istinu istih sve dok putem Vjere i Ljubavi niste prodrli u područja koja su vam inače zatvorena.
Tako da ljudi inače ni neće moći proučiti i shvatiti međuodnose zemaljskih stvaranja sa Stvoriteljem od vječnosti, ako objašnjenje toga traže čisto znanstvenim putem; kao što ni ne mogu istražiti razvojni put čovjeka ili njegove duše. Oni mogu samo pretpostavljati i u skladu sa svojim duhovnim stavom biti više ili manje blizu Istine. No nema dokazive referentne točke u odnosu na koju bi mogli postaviti jasna obrazloženja ili tvrdnje.
To je jedna posebna vrsta znanja, koja od Boga biva pre-dana onim ljudima koji s Njim stoje u vezi putem duboke Vjere i aktivne Ljubavi prema bližnjemu; to je znanje koje čovjeku može biti dano samo u jednom određenom stupnju zrelosti i koje sa razumskom aktivnošću nema nikakve veze, koje dakle ne može biti zadobiveno putem istraživanja, nego za preduvjet ima samo-oblikovanje u savršenstvo, iako tada i razum mora biti aktivan kako bi se zadobiveno znanje ispravno iskoristilo.
Smisao i svrha Stvaranja, smisao i svrha zemaljskog života, ne mogu biti shvaćeni samim razumskim razmišljanjem, i najveća učenost nije sposobna, Božje planove, Njegovu Mudrost i Njegovu Ljubav ni približno prozreti, s druge strane, Bog vjerniku, Njemu p-odanom čovjeku, koji je podložan Njegovoj Volji, daje uvid i isto tako i sposobnost shvatiti Božanski plan. Ali tada nije razum nego srce ono što u funkcioniranje i djelovanje Boga dobiva uvid, i stoga zemaljski istraživač isto tako mora prvo svoje srce oblikovati tako da čuvstveno spozna Istinu, da dakle bez razumske aktivnosti primi dostavljeno mu znanje, koje na nikoji način ne može biti dokazano, ali koje je i pored toga prepoznato kao Istina i može biti zastupano, jer čovjek sa Istinom zadobiva i puno uvjerenje da stoji u Istini.
Ali on nikada neće moći reći da je do tog rezultata došao putem razmišljanja ili oštrom razumskom aktivnošću, nego prije da pred svijetom nema nikakvih dokaza koji njegove tvrdnje ili pretpostavke opravdavaju. No on sâm u to će vjerovati, ako je putem glasa srca primio razjašnjenje, dok međutim on istraživačkim putem postignuto znanje nikada ne može zastupati kao iznutra čvrsto-stojeću Istinu, ako je iskren sam prema sebi, sve dok isključuje Boga, dakle Njega ne priznaje kao jedinog Davatelja Istine i Njega moli za Njegovu pomoć ….
AMEN
