Bertha Dudde, br. 4484, 11 Studeni 1948

DOKTRINA O BOŽJEM TROJSTVU…

Vi imate dar da ste sposobni koristiti vaš razum i vi trebate iskoristiti ovaj dar. U jednom zemaljskom pogledu vaš život vas prisiljava to učiniti i vi rado udovoljavate ovoj prisili. To je najprirodnija stvar na svijetu za vas da razmislite o svemu sa čim se susretnete, da istražite i važete i stoga intelektualno uvećate vaše zemaljsko znanje. Ali jedino rijetko ako ikada vi koristite vaš razum kako bi stekli duhovno znanje vašim vlastitim unutarnjim nahođenjem (ili ‘bez da ste prisiljeni’). Vi zasigurno sebi dozvoljavate primiti ga od izvanjskih izvora i prihvatiti ga bez korištenja vašeg razuma, bez da ga pažljivo ispitate ili razmislite o njemu. Ali ga vi ne asimilirate sa vašim razumom i stoga vi ne koristite potonjeg, ili ga zloupotrebljavate tako što izvlačite sasvim pogrešne zaključke budući vi prihvaćate duhovno znanje kojeg primate bez ispitivanja. Ali Onaj Koji vas je obdario sa razumom će vas također pozvati na odgovornost u svezi toga kako ste ga iskoristili.

Bezbrojni ljudi žive sa krivim shvaćanjima budući ne razmišljaju o doktrinama koje bi trebale motivirati njihovo pomno ispitivanje jer, u obliku u kojem su predstavljene ljudima, one su jednostavno neprihvatljive… Treba priznati, vi odbacujete svako pomno ispitivanje sa primjedbom da vi, kao ljudska bića, niste sposobni donijeti ispravnu prosudbu, i vi ste u pravu utoliko što vaš razum jedino nije dovoljan za to. Ipak uvijek i svaki puta ovome se treba suočiti sa činjenicom da prosvjetljenje od strane duha može i uvijek mora biti zatraženo kako bi se istinski objasnili najteži problemi, i da Bog neće nikada zanijekati Njegovu asistenciju nekome tko ozbiljno to želi. I stoga je također moguće za ljudsko biće da dobije objašnjenje za pitanja koja razum jedini nije u stanju objasniti. Ali što čovjek manje vjeruje kako je on nesposoban donijeti ispravnu prosudbu to je više nužno da aperlira Bogu za asistenciju. Ovo je više preporučljivo nego prihvaatiti doktrine koje čovjek nalazi teškim za prihvatiti, jer štogod čovjek želi zastupati kao Istinu njemu također treba biti potpuno objašnjeno, naračun čega su učenja odgore neprestano dostavljana na Zemlju koja donose svjetlo u duhovnu tamu. A tama je gdjegod je Istina bila istisnuta ili prikrivena, gdje su obmanjujuća učenja raširena i podržavana od strane ljudi kao Istina. I ova će tama biti prožeta od strane svjetla… Laži i zablude će biti zamijenjene od strane Istine, oni će biti prokazani gdje su ljudi pogrešno podučeni, budući jedino Istina vodi do vječnog života, i jedino je Istina Božanska, dok su obmanjujuća učenja Bogu-protivna…

I stoga je od suštinske važnosti baciti svjetlo na doktrinu koja je, izmiješana i potpuno iskrivljena od strane neprijatelja duša, naišla na odobrenje među ljudima, i baš zbog toga jer potonji nisu koristili njihov dar razuma i prihvatili su bez pregledavanja što im je bilo ponuđeno: doktrinu o Božjem Trojstvu… Ova je doktrina potpuno nerazumljiva, to jest, ona ne može biti racionalno dokučena i shvaćena, to je jedno neprihvatljivo objašnjenje o vječnom Božanstvu budući je apsurdno, budući ljudskom biću koje ju ispovijeda nije dozvoljeno o njoj više razmisliti ili, ako razmišlja o njoj, on ju ne može prihvatiti… Htjeti postaviti vječno Božanstvo u striktno-ograničenu formu je znak nesavršenstva onih ljudi koji prihvaćaju ovo učenje. Svaka je forma striktno ograničeni koncept ali Božje Biće je bezgranično budući je nešto najdublje savršeno. Otud nešto najviše savršeno ne može isto tako biti podijeljeno, jer savršenstvo je stanje duha a nešto duhovno ne može nikada biti podijeljeno na tri dijela… stoga čovjek nikada ne može govoriti o tri-osobnom Bogu budući je to jedan nezamislivi koncept koji će voditi do potpuno pogrešnog gledišta u svezi Božje prirode. Bog Otac… Bog Sin… i Bog Sveti Duh… ovi koncepti ne opravdavaju pretpostavku da su tri osobe sebe ujedinile kao vječno Božanstvo, otud da su ovo troje jednoznačni jednom Bogu, dok se priroda Boga može učiniti razumljivom ljudima ako su tri koncepta objašnjena tako da je ‘Otac’ Ljubav, ‘Sin’ je mudrost a ‘Duh’ je snaga …

I ovo jedino je ispravno objašnjenje koje je temelj doktrine o Trojstvu Boga, ipak zbog krivog shvaćanja ona je bila pogrešno protumačena i rezultirala je u obmanjujućem učenju da se Božanstvo sastoji od tri osobe.

Duh Božji, djelelomičan koncept Božje Prirode, ne može nikada biti uosobljen; on ne može biti ograničen na formu u skladu sa ljudskim idejama, on je jedno beskrajno obilje svjetla i snage koje usmjereno i korišteno od strane izuzetno snažne volje Ljubavi. Svjetlo je Bog (1 Ivanova 1:5)… Snaga je Bog… i volja Ljubavi je Bog… jedno nije bez drugog, sve Božansko utjelovljuje ovo Trojstvo unutar sebe; to je znak savršenstva ako su Ljubav, mudrost i snaga inherentni u biću, u slučaju čega je ono postalo slika Božja. Ipak to je uvijek jedino jedno Biće… ne forma nego nešto beskrajno, duhovno, koje ne potrebuje formu kako bi postojalo i koje bi rasprsnulo sve forme da one najprije sebe nisu produhovile, tako da su one sposobne sadržavati Ljubav, mudrost i snagu u obilju bez da prestanu postojati.

Takva je forma bio ljudsko biće Isus, Koji je bio odabran od strane Boga kao nositelj cijelog obilja Ljubavi, mudrosti i snage kako bi služio ljudima kao pojmljivo Božanstvo tako da oni mogu vjerovati u jednu Suštinu Koja je, budući je najvišeg savršenstva, unatoč tome u vezi sa nesavršenim ljudima, Njegovim živim tvorevinama. Ali ova je forma bila čisto fizička, ona je bila učinkovito jedino na raspolaganju fizičkim promatračima budući duh ne potrebuje formu kako bi bio sposoban biti viđen… Ideja o Ocu, Sinu i Svetom Duhu kao tri razdvojena entiteta… čak sa dodatkom kako oni jesu jedno… je obmanjujuća, budući će onda ljudi biti u opasnosti sprovesti razdvajanje zazivajući svaki dio pojedinačno i na taj će način povećati svjesnost o svakom od tri dijela, pri tome gubeći ispravni, istinski smisao o jednom Bogu Kojem jedinom se oni trebaju okrenuti u svakoj zemaljskoj i duhovnoj nevolji.

Čak je čovjek Isus, Koji je živio na Zemlji kao jedno individualno biće kako bi prihvatio obilje Boga unutar Sebe Samoga, postao jedno sa Njime (Ivan 10:30), što je bilo dokazano Njegovim uznešenjem, budući je tijelo bilo potpuno sebe produhovilo i sve su supstance bile sposobne sjediniti se vječnom Božanstvu i stoga više nisu postojala dva odvojena bića koja su bila savršena nego je bilo samo jedno Božanstvo, Koje je bilo Ljubav, Mudrost i Snaga u najvišem savršenstvu. Bog Otac, Bog Sin i Njegov Duh, koji prožima cijelu beskonačnost i sprovodi sve što je bilo odlučeno od strane Njegove volje. Priroda vječnog Božanstva je ono što je bilo okarakterizirano pomoću koncepata Oca, Sina i  Svetog Duha. Mudrost… Sin … proizlazi iz Oca Ljubavi, a sve prožimajuća snaga sprovodi što je odlučeno od strane Oca i Sina. Bog je sve-moćan i izuzetno mudar i Ljubavi-pun… Ovaj je koncept više razumljiv i riješava problem trojedinog Božanstva na najjednostavniji način, i jedino duhovno slijepi ljudi su nesposobni dokučiti ili priznati ovo nekomplicirano riješenje budući su oni obmanuti od strane duhovno slijepih vođa (Matej 15:14) koji su neprosvjetljeni i odbijaju dopustiti sebi da budu podučeni.

AMEN