Bertha Dudde, br. 7024, 24 Siječanj 1958
ISPRAVAN STAV LJUDSKOG BIĆA U SVEZI ISUSOVA ČINA SPASENJA…
(Ivan 10:7, 9)
Uspjeh vašeg zemaljskog života zavisi o vašem stavu u svezi Isusa Krista i Njegovog čina Spasenja. Blagoslov utjelovljenja kao ljudsko biće vam je bio dan kao dar ali vi nećete ništa postići ako završite vaš život bez Isusa Krista i Njegovog oproštenja grijeha, jer ako najprije niste iskupljeni od vašeg prvobitnog grijeha vama će biti odbijen ulazak u kraljevstvo svjetla budući jedino Isus Krist, Božanski Spasitelj, može otvoriti vrata. Preduvjet za ovo je, međutim, oproštenje grijeha, i prema tome također priznavanje Njegovog čina Spasenja. Ako vi ljudi sada uzmete u obzir da je vaš zemaljski život mogao biti (pro)življen uzalud, i da vaša duša može biti točno u istom stanju na kraju kakva je bila na početku vašeg utjelovljenja, ako uzmete u obzir da je onda zemaljski život potpuno besmislen bez obzira da li ste vi doživjeli radost ili patnju… onda ćete mu vi doista pokušati dati pravo značenje. Vi morate stremiti jače da ostvarite ugodno postojanje nakon toga, pod uvjetom da uopće vjerujete u život nakon smrti. Ali oni koji žive indiferentno, koji ne vjeruju u Isusa Krista i Njegov čin Spasenja, neće niti imati vjere u nastavak dušinog života nakon smrti.
A ipak, znanje o Isusu Kristu im treba uvijek iznova biti učinjeno pristupačnim da stimulira njihove misli i da ih uvede s vremena na vrijeme u traženje i otkrivanje njihovog odnosa spram Njega. I najmanja količina voljnosti će također biti ohrabrena od strane Isusa Osobno, On će doći u sreset ljudskom biću i olakšati mu da stekne vjeru u Njega… Ali njegova sloboda volje mu je ostavljena, budući on mora donijeti njegov vlastiti izbor u prilog Isusa Krista kako bi učinio spasenje mogućim. Unatoč tome, ljudi ne znaju koliko je značajno Njega pronaći… Jer zemaljski je život samo kratak, a on može osloboditi dušu od svakog ograničenja tako da se onda, u trenutku smrti, duša može uzdići kao svjetlosni duh… A duša je svjesno ušla u utjelovljenje kao ljudsko biće, budući joj je bilo unaprijed ukazan njezin život na Zemlji baš kao i cilj, ona nije bila prisilno utjelovljena kao ljudsko biće. Međutim, svaka duša ima žudnju… jednom kada je postigla stupanj razvoja koji dozvoljava utjelovljenje kao ljudsko biće… da odbaci fizički pokrov, i prema tome također zna da je život na Zemlji kao ljudsko biće njezina posljednja mogućnost… Ali ona će biti opet lišena ove svjesnosti čim je začeta u ljudskoj formi.
Posljedično tome od najvećeg je značaja za svaku dušu da obrati pažnju na Isusa Krista, Čiji će joj čin Spasenja omogućiti da sebe oslobodi od svakog ograničenja, budući bez iskupljenja od prvobitnog grijeha (= ovdje se ne misli na Adamov, već na grijeh kojeg su prvobitni anđeli napravili kad su slijedili Lucifera u njegovoj pobuni protiv Boga; Izaija 14:11-15) nema oslobođenja od sile/vlasti Božjeg protivnika (Sotone). I to je zašto svim ljudima treba biti rečeno, svi ljudi trebaju biti istinski obaviješteni o općem značenju Isusa Krista i Njegovog čina Spasenja… Svi ljudi trebaju više razmišljati o svrsi njihovog zemaljskog života i da li oni izražavaju u potpunosti ovu svrhu. I svatko tko provede vrijeme u ozbiljnom razmišljanju o ovome će također biti mentalno podučen na ispravan način od strane duhovnog svijeta, od strane Boga, Koji je ostvario čin Spasenja u Isusu ljudskom biću kako bi iskupio ogroman prvobitni grijeh, kako bi omogućio svim ljudima da uđu kroz vrata u kraljevstvo svjetla (2 Korinćanima 5:18, 19)… Ali bez Isusa Krista vrata ostaju zaključana, ni jedno ljudsko biće ne može ostvariti blaženstvo bez Isusa Krista (Ivan 14:6), jer bez Isusa Krista on ostaje podložan vlasti protivnika, koji ga nikada neće osloboditi.
AMEN
