Bertha Dudde, br. 6973, 20 Studeni 1957
BOŽJI PLAN SPASENJA… PRVOBITNI GRIJEH… ADAMOV PAD… DJELO ISKUPLJENJA…
Djelo Iskupljenja je započelo sa pojavljivanjem tvorevina u svemiru… započelo je sa vezivanjem/spajanjem otvrdnute duhovne supstance u formu, time sa oblikovanjem materijalnih formi koje su najprije same bile duhovne u supstanci i zatim su također unutar njih samih pružale utočište duhovnim supstancama koje su već prošle kroz određeni stupan razvoja.
Duhovi koji su jednom napustili Boga su sebe udaljili od Njega do točke da ih Božja snaga više nije bila u stanju dodirnuti, prema tome su postali nepokretni i ukočeni, u sebi su otvrdnuli. I tijekom tog vremena oni su pripadali Božjem protivniku i ne bi nikada bili promijenili njihovu situaciju. Ali Božji Plan je bio opskrbiti ove otvrdnute duhove sa mogućnošću ostvarivanja veličanstvenog stanja koje je daleko prevazilazilo njihovo prošlo blaženstvo… Bog je želio oblikovati Njegove ‘žive tvorevine’ u ‘djecu’… što je, međutim, trebalo biti ostvareno od strane samog stvorenja. Otud je stvoreno biće, koje se pobunilo protiv Boga u slobodnoj volji i posljedično tome je propalo u najdublji ponor, imalo priliku ponovno se potpuno dobrovoljno uspeti do zrelosti kako bi onda bilo sposobno ostvariti djelo deifikacije… ali trebalo je biti izdignuto iz ponora pošto se više nije bilo sposobno uspeti samo od sebe zahvaljujući svojem potpunom nedostatku snage. I Bog je osigurao ovu pomoć za pale duhove time što je stvorio svemir, time što je kroz Njegovu volju oblikovao otvrdnutu duhovnu supstancu u mnoge različite vrste tvorevina. I sa ovim je tvorevinama započelo iskupljenje ili povratak duhova k Bogu.
Sada je palim duhovima bilo zagarantirano uspinjanje do određenog stupnja, pošto je Božanska volja odlučujući činbenik u ovom planu stvaranja i neprijatelj nema nikakvog pa ni najmanjeg utjecaja na zavezane duhovne supstance unutar stvaralačkih djela.
Čak bi stalni uzlazak kao ljudsko biće bio zagarantiran da su prva ljudska bića vjerno živjela u skladu sa laganom Božjom zapovijedi i oduprijeli se kušnjama od strane Božjeg protivnika… za što su prva ljudska bića, Adam i Eva, zasigurno imali snagu… Ali pošto im je bilo dozvoljeno koristiti njihovu slobodnu volju i dozvoliti da ih neprijatelj obmane, oni su podbacili i na taj način učinili djelo iskupljenja puno težim za cijelo čovječanstvo nego je to trebalo biti da su svoju volju iskoristili na pravi način. Otud su ljudi koji su slijedili bili značajno oslabljeni ovim grijehom prvih ljudskih bića, oni više nisu imali snage koji su prijašnji imali na njihovom raspolaganju i do određene mjere su nosili teret ovog grijeha, tako da je Božji protivnik ostvario veliki posao:
On je doveo u opasnost očekivanje/prospekt ljudi … jednom palih duhova… da ikada ostvare krajnji cilj deifikacije. I zbog toga im je Bog ponovno osigurao pomoć… Poslao je Svoga Sina na Zemlju, to jest, uzvišeno svjetlosno biće je započelo svoj proces na Zemlji kako bi kao ljudsko biće ispunilo uvjete koje su prvi ljudi zanemarili ispuniti a što ih je uništilo… On im je na taj način želio pomoći izbjeći njihovo stanje slabosti. On im je želio ponovno omogućiti ostvarivanje deifikacije. Bio je to čovjek Isus u Kojem se Božanska Ljubav Osobno nastanila… Otac Koji je želio pomoći Njegovoj djeci osloboditi sebe od neprijatelja i vratiti se k Njemu… On je poslao Svoga Sina na Zemlju, biće koje je također nastalo iz Njegove stvaralačke snage i Koje je trebalo ući u ljudsku čauru kako bi najprije postalo posuda za vječnog Božjeg Duha Koji je u toj ljudskoj formi želio donijeti spasenje Njegovim živim tvorevinama. Ali opet slobodna volja ljudskog bića ostaje odlučujuća… Jer on je sada najprije morao priznati Božanskog Iskupitelja Isusa Krista i prihvatiti Njegovu iskupiteljsku pomoć ako je želio doseći cilj sjedinjenja sa Bogom, Sinovstva Božjeg, što je stanje najuzvišenijeg savršenstva i blaženstva. Svi pali duhovi su bili sposobni doseći najveći vrhunac, pošto je djelo Spasenja od strane čovjeka Isusa demonstriralo kako je volja ljudskog bića sposobna oduprijeti se njegovom protivniku i najvećem naprijatelju, kako je ljubav snaga otpora koju svatko može zapaliti u sebi… i pošto svako ljudsko biće jedino treba uputiti molbu Božanskom Iskupitelju za pomoć kako bi onda također postao pobjednik nad smrću i ostvario život koji se jedino može naći u sjedinjenju sa Bogom… i koji takođe dokazuje oslobađanje od Božjeg protivnika, koji jedino uvijek nastoji zadržati sva stvorena bića u ponoru, u stanju smrti. Otud ‘iskupljenje’ znači ‘oslobođenje’ od onog koji je donio smrt u svijet, iskupljenje znači prihvaćanje pomoći Isusa Krista, jer bez Njega je ljudsko biće slabo kao rezultat prvobitnog grijeha i grijeha njegovih pra-otaca, koji su bili jedino okajani smrću Isusa Krista na križu.
AMEN