Bertha Dudde, br. 6878, 25 Srpanj 1957
„SUD“ ZNAČI „NOVO UREĐIVANJE – STAVLJANJE U RED“…
Svi vi ste osuđena bića, odnosno vezana sukladno vašem duhovnom stanju… I, ako vam je stoga najavljen ‘bliski Sud’, koji je povezan sa Krajem ove Zemlje, onda to znači da će sve duhovno biti ponovno ‘suđeno’, u skladu s njegovim stanjem zrelosti, stoga mora dobiti formu koja odgovara ovom stanju… da se tako iznova uspostavlja red, zakon je od vječnosti. Svi vi se još uvijek nalazite u presudi, dok god vi još ne smijete živjeti u duhovnom kraljevstvu kao slobodna duhovna bića, dok god vi još prolazite Zemljom, svjesno ili nesvjesno kao-u-djelima-Stvaranja-vezani… Vi se nalazite u presudi tako dugo, dok vi još niste slobodni. Ali, ovo ne treba razumjeti kao stanje kažnjavanja pod ‘Sudom’. To je zaista čin Božje pravednosti, koji je međutim uvijek također utemeljen u Njegovoj Ljubavi i mudrosti, nikada međutim ne smije biti viđen kao čin kažnjavanja od strane Njega, budući Bog želi jedino spasiti, nikada međutim osuditi. Ali, spasenje je jedino moguće unutar reda od vječnosti, a ako je ovaj red narušen, što je doista moguće kroz slobodnu volju čovjeka, onda on stoga mora iznova biti uspostavljen… mora biti ‘osuđeno’ ono što je istupilo iz reda. A, jedan takav čin ponovnog stavljanja u red (preuređivanja, ponovnog razvrstavanja) stoji pred vama ljudima, a također i pred duhovnim vezanim na ovoj Zemlji… Jer, na Kraju jednog zemaljskog perioda, potpuni je duhovni i zemaljski kaos. Kroz djelovanje Božjeg protivnika, sve je dospjelo u nered, i zato je postao nemoguć duhovni razvoj naviše. Da ljudi na Kraju moraju odgovarati pred njihovim Bogom i Stvoriteljem, treba stoga razumjeti na način, da duhovno stanje svakog pojedinca ne može biti zadržano skrivenim pred Bogom, da je Njemu sve vidljivo (očigledno, evidentno), i stoga On također zna o njegovoj sudbini, o sferi u kojoj duša sada uzima prebivalište, ili o formama koje iznova rastavljena duša mora navući (zauzeti) u njenim pojedinačnim česticama (djelićima)… Jer, Njemu je sve vidljivo, i Njegova funkcija Suda se sastoji u ‘novom uređivanju’ (‘preuređivanju’, ‘reorganizaciji’) svega duhovnoga… što je onda ravno pojmovima spasenja i osude. Njegova pravednost i Njegova Ljubav su odlučujući, budući je također stanje prognanstva samo sredstvo pomaganja palom duhovnom da se opet uspne naviše, ali, ne može biti zaobiđeno, budući takvo što pravednost ne bi mogla dopustiti… I stoga također mora postojati strah od Suda od strane ljudi koji su istupili iz Božanskog reda, jer im on ne može priskrbiti ništa drugo doli obnovljeno progonstvo u tvorevine, zbog čega ovo također ne može biti dovoljno naglašeno (hitno) spominjano, budući još kratko vrijeme do Kraja preostaje za promjenu bića, ako čovjek to ozbiljno nastoji. Jer, Ljubav i Božje milosrđe nastoji spasiti prije Kraja još sve ono što Njemu nije potpuno suprotstavljeno… On pomaže ček i najvećem grješniku, ali On ne može ukloniti Svoju pravednost i blagosloviti onoga koji to ne zaslužuje.
AMEN