Bertha Dudde, br. 3504b, 2 Kolovoz 1945

ZEMALJSKI ISPIT… NOVA ZEMLJA I NJEN NASTANAK…

Tako je ljudskoj eri, prethodilo doba razvoja Zemlje, koje je prije svega tako oblikovalo tvorevine, da su stvoreni uvjeti života za čovjeka na Zemlji, budući je to bio preduvjet da sada čovjek može započeti svoj duhovni razvoj naviše. Jer duhovno, sada utjelovljeno kao čovjek, moralo je služiti u Ljubavi, da bi se konačno (jednom zauvijek) oslobodilo vezanosti, koja je bila zasluženo stanje za njegovu nekadašnju volju da vlada. Jer, Bog nije bio prepoznat kao njegovo ishodište, kao njegov Stvoritelj i Roditelj, budući Ga ono nije htjelo prihvatiti, nego je sebe držalo sposobnim da iz vlastite snage može stvarati i oblikovati, te vladati svojim tvorevinama. Nije prepoznalo da se to pojavilo korištenjem snage iz Boga, i tako je vječnom Božanstvu podređeno sve što je proizašlo iz volje Lucifera i Božje snage. Ono se nije podložilo, i stoga mora kao čovjek podići stupanj volje da prizna Boga kao Gospodara i Stvoritelja, i sebe bezuvjetno podredi Njegovoj Božanskoj volji. Zemlja se nalazila u stadiju u kojem je Božansko Stvaranje zahtijevalo ljudsku aktivnost, da ljudima da mogućnost života… Sam Bog je prve ljude podučio u njihovom zemaljskom zadatku, čije je ispunjavanje jamčilo njihovo konačno oslobađanje od forme. No sada se uspostavila moć Božjeg protivnika, koji u prethodnom razvojnom periodu nije imao nikakvu vlast… Čovjek je bio obdaren slobodnom voljom, a ovu volju je Božji protivnik nastojao pridobiti za sebe. Od Boga je međutim, ova kušnja bila odobrena, jer se čovjek u potpunoj slobodi volje trebao odlučiti za Njega ili Njegovog protivnika. Ovaj nastoji čovjeka odvratiti od služenja u Ljubavi, i opredijeliti ga za njega, da bude aktivan sukladno njegovoj volji, što je često i volja samog čovjeka. Dok god ljudi žive na Zemlji, oni stoje kao objekt borbe između svjetla i tame… Jer, njihove duše će biti vrbovane od obje strane, koje volju žele okrenuti sebi. Duhovno koje je prethodno u stanju prisile težilo Bogu, može smanjiti konačnu udaljenost od sebe do Boga, no ono ju također može povećati, no neizbježno mora snositi i posljedice svoje odluke. Zemlja nudi bezbrojne mogućnosti za duhovno koje se razvija naviše, no moguće je i potonuće u najdublju dubinu, a oboje određuje volja samog čovjeka… Ipak, i ovaj razvojni period ima Kraj, čim ljudska volja više ne koristi tu mogućnost… čim on u potpunosti zanemaruje duhovni razvoj naviše, i tako više ne ispunjava svoj zemaljski zadatak. Onda duhovno opet teži nazad, u stanje koje je već bilo prevladalo prije beskrajnih vremena… A Bog ga i stavlja u ovo stanje, čim je došao Kraj perioda iskupljenja. On iznova podiže Novu Zemlju i oživljava novo Stvaranje ovim duhovnim, koje je podbacilo u prethodnom periodu iskupljenja. I doista će biti razgrađena svaka supstanca koja sadrži duhovno… To je istoznačno potpunom uništenju onoga što je oku vidljivo kao zemaljska materija… No, izgradnja Nove Zemlje se ne događa na isti način kao na početku Stvaranja, jer nova ljudska rasa više ne treba polagani napredak, budući je prošla ispit na Staroj Zemlji, i toliko je daleko u spoznaji da joj je razumljiv cilj i svrha svakog djela Stvaranja, tako da se nove tvorevine mogu bezopasno pojaviti pred očima ljudi, bez da budu duhovna prepreka njihovom usavršavanju. Novi period iskupljenja je stoga samo nastavak prethodnog, on zahtijeva jedino promjenu izvanjske forme, preoblikovanje zemljine površine u svrhu novih mogućnosti razvoja kroz pojavu novih tvorevina. Jer, Zemlja sama po sebi ostaje, ona samo za kratko vrijeme, prema Božjem planu, oslobađa duhovno, koje će biti iznova prognano u nove tvorevine,  kako bi brže sazrijelo za sljedeće preoblikovanje. Ljudi Nove Zemlje su u stanju zrelosti koje im pruža rajski život, i oni su uvijek spremni  biti aktivni u služećoj Ljubavi. Zbog toga oni na početku nisu izloženi nikakvim preprekama, što bi međutim za njih nesumnjivo značio polagani razvoj novog Stvaranja. Bog njima stvara raj na Zemlji, a to pretpostavlja tvorevine neusporedive ljepote i dražesnog šarma… A ove tvorevine su djelo jednog trenutka. Nebrojene Božje misli, Njegova volja u trenutku postavlja kao djelo u beskonačnosti. Isto tako će se pojaviti Nova Zemlja, bez da je potrebno vrijeme, jer Njegovoj moći i Njegovoj volji ništa nije nemoguće, i jer Njegova Ljubav i mudrost surađuju svugdje gdje je Njegova volja aktivna… Ljudski razum to međutim ne shvaća, on i na Božansko djelovanje primjenjuje svoju vlastitu nedostatnost… Ipak, samo nesavršeni čovjek primjenjuje ovo mjerilo… No, budući da će Nova Zemlja kao stanovnike nositi samo duhovno zrele ljude, njihovo je razmišljanje slobodno od sumnji u Božju veličinu, i ništa im nije nerazumljivo… Oni hvale i slave Boga i Njegovu divotu, a zemaljska divota samo doprinosi tome da oni prodube svoju Ljubav prema Bogu, što im osigurava miran život na Novoj Zemlji, gdje Bog prebiva među njima, budući je On svugdje gdje je Ljubav…

AMEN