Bertha Dudde, br. 3281, 6 Listopad 1944
„DOĐITE K MENI SVI…“
Svakoj duši je zacrtan put kojeg ona treba preći na Zemlji, da se oslobodi svoje forme, koja za nju znači okov. Ovaj put ne treba biti sasvim trnovit, ako ga on prolazi pod Božjim vodstvom, ako čovjek ne hoda na Zemlji sam, nego stalno za Pratioca ima vječnu Ljubav, jer onda je čak i kameniti put lak za koračati; on će takoreći lebdjeti iznad svih prepreka, on će svaku neravninu preći bez napora, budući Nebeski Otac pomaže svome zemaljskom djetetu, da ono neozlijeđeno stigne do cilja. Sama duša, mora međutim također tome doprinijeti sa svoje strane, ona prije svoga utjelovljenja mora pristati da do kraja pređe zacrtani put, ne smije ga prekinuti, odnosno prijevremeno dokončati svoj život na Zemlji, nego ona mora uzeti na sebe sve što joj donosi zemaljski život. Ona ne smije nikada zaboraviti da je Božanska Ljubav svakom čovjeku sudbinu tako ustanovila od vječnosti, da mu kroz to bude ponuđeno obilje prilika da postigne najvišu zrelost, i da je stoga svaki događaj nužan za to, čak i ako on čovjeku izgleda iznimno bolan. Jer Bog zna o svakoj kretnji ljudske duše, i uzeo ju je u obzir u toku života pojedinca. A čovjek ne može ništa u tome promijeniti, on se mora pokoriti svojoj sudbini, ali ima na raspolaganju molitvu, i ovom molitvom može od sebe odvratiti najteže, kada je ona s potpunom vjerom odaslana uvis, jer će takva molitva pronaći ispunjenje. Jer, iako predodređeni događaj neće izostati, Bog međutim daje čovjeku snagu da to uzme na sebe, i duša izvlači za sebe korist iz svakog događaja, ona sazrijeva naviše, i ne živi zemaljski život uzalud. No, duša se ne treba bojati nadolazećeg, jer ako pripada Bogu, ona ne nosi sama, nego joj Bog pomaže nositi. Stoga ona doista ne osjeća težinu, ako ostaje povezana s Bogom kroz iskrenu (duboku, srdačnu, prisnu) molitvu, i nesebičnu Ljubav za bližnjega. Onda njoj služi na blagoslov što god se zbiva, budući su Božja mudrost i Ljubav odredili sudbinu svakog čovjeka. Božja mudrost i Ljubav štite zemaljsko dijete sve do kraja, ali ono se također treba svjesno podložiti Božanskoj Ljubavi i Božjoj mudrosti, i u svako vrijeme znati i vjerovati, da Bog može odvratiti (otkloniti) i da hoće odvratiti (otkloniti), ono što nije bezuvjetno nužno za postizanje zrelosti duše, i da će On to također učiniti, ako Mu se čovjek preda i moli za Njegovu milost. Jer, On je dobrostiv i milosrdan, On je kao Otac Svojoj djeci, i ne pušta nijednome patiti, ako Mu se ono pouzdano povjeri, i preporuči se Njegovoj milosti… Tako da Njegova Riječ bude ispunjena: „Dođite k Meni svi koji ste umorni i opterećeni, i Ja ću vas odmoriti (okrijepiti)…“ (Matej 11:28)
AMEN
