Bertha Dudde, br. 6479,¸18. veljače 1956.
‘PRED BOGOM JE TISUĆU GODINA KAO JEDAN DAN…’
(Psalam 90:4; 2 Petrova 3:7)
Još vječna vremena će proći, prije nego sva djela Stvaranja, cijeli materijalni svijet koji sklanja ne izbavljeno duhovno, može biti razložen… dok se sve materijalno produhovi… dok sve što je postalo nesavršeno iznova ne postigne savršenstvo… Proći će vječna vremena… No, pred Bogom je tisuću godina kao jedan dan, jer je On od vječnosti do vječnosti, za Njega je svo vrijeme kao jedan trenutak… No, za nesavršeno duhovno su to beskrajna vremena, dok ono iznova stigne do savršenstva, ali tada i njemu vrijeme povratka izgleda kao jedan trenutak. I tako vi ljudi možete mirno vjerovati da će i Zemlja postojati još vječna vremena, kako bi ispunila njen veliki zadatak da pomogne ljudima (doći) do djeteštva Božjeg; vi možete vjerovati da će uvijek iznova ljudi nastanjivati ovu Zemlju, i da prema tome još dugo neće biti sazrjelo da se kaže „Kraj“ djela Stvaranja Zemlje… No, da se Zemlja uvijek iznova mijenja, odnosno, obnavlja, da uvijek iznova ona mora biti popravljana (osposobljavana), kako bi mogla ispuniti svoj zadatak, i da će se to uvijek odigravati u određenim vremenskim razmacima, to vi možete jednako pouzdano vjerovati, iako proces razvoja još za dugo neće biti dovršen, i vi ne možete govoriti o propasti svijeta… ako vi pod tim podrazumijevate potpuni prestanak zemaljsko-materijalnih tvorevina. Još beskrajno mnogo duhovnoga iščekuje svoje izbavljanje, nekad palo duhovno samo je u jednom sasvim malom dijelu izbavljeno i vraćeno Bogu… Najveći dio se još nalazi pod sudom, odnosno, vezano je u tvorevinama svake vrste… A sve ovo vezano, mora još stići do stadija kao čovjek, a onda će se smjeti i utjeloviti kao čovjek na Zemlji… I zato se uvijek iznova podiže Nova Zemlja, kada jedan takav razvojni period dospije u zastoj. No, pojava Nove Zemlje, potpuno preoblikovanje njene površine, uvijek znači Kraj za ljude koji žive na Zemlji… osim za nekolicinu, kojima je Zemaljski put donio zrelost. I zato također ljudi moraju biti obaviješteni o predstojećem Kraju, njima treba biti učinjeno shvatljivim što pod tim treba razumjeti, jer oni ne žele i ne mogu vjerovati u dokončavanje cijele svjetske tvorevine, a argumente za to vi njima nećete moći opovrgnuti… Za ljude je međutim nevažno, da li je moguća „propast svijeta“… Oni se samo trebaju zbližiti s mišlju da je za njih same došao kraj, da ova zvijezda Zemlja doživljava preoblikovanje, kojemu ljudi padaju žrtvom, čak i ako će proći još vječnosti, dok se Zemlja jednom u potpunosti ne produhovi. Ovo vrijeme još nije došlo, a čovječanstvo ipak stoji pred Krajem… jer pravilan (u skladu s redom) daljnji razvoj duhovnoga na Zemlji zahtijeva razlaganje i novo preoblikovanje Stvaranja, a takvo će se uvijek događati u određenim vremenskim razmacima. Ovo znanje može biti prenijeto ljudima jedino na duhovni način, i zbog toga jedva nalazi vjeru. I to će manje biti vjere, što više se bliži Kraj, budući je nedostatak spoznaje ljudi također jedan znak da je uzlazni razvoj duhovnoga na Zemlji dospio u zastoj, da ljudi više ne postižu zrelost, koju bi oni trebali, a također i mogli, postići… inače bi oni imali razumijevanje za Božji Plan Spasenja. Još vječno će Zemlja ostati postaja za školovanje za najdublje palo duhovno, uvijek će međutim iznova morati biti obnavljana, kako bi, u skladu s Božanskim Planom Spasenja, duhovno dovela do zrelosti. I uvijek iznova će novi ljudski rod nastanjivati Zemlju, jer Sam Bog na novo-oblikovanu Zemlju dovodi ljude, iz kojih će proizaći takav rod… koji na Kraju perioda Izbavljenja stoje blizu svojega savršenstva, tako da će svaka Epoha iznova započeti u potpunom skladu s Bogom, i težnji za sjedinjenjem s Njim, a onda je također uvijek dano i jamstvo da će ljudi doći do savršenstva, da će se oni, kao blažena duhovna bića koja stoje u svjetlu, iznova vratiti njihovom Ocu od vječnosti.
AMEN