Bertha Dudde, br. 6103, 9 Studeni 1954
ČAS OBRAČUNA – SUD… ZASLUŽENA KAZNA…
Bilo na visokom bilo na niskom položaju… bilo siromašan, bilo bogat, mlad ili star… jednog dana svi vi ćete morati položiti račun za vaš način života na Zemlji kada je došao vaš posljednji čas. Nitko neće biti u stanju izbjeći ovu odgovornost, jer jednog dana će čas obračuna doći, čas suda koji će onda odlučiti stanje vaše duše i vašu naknadnu sudbinu… Premda vi ljudi dvojbite dušin život nakon smrti, premda vi smatrate kako će vaš život biti završen nakon smrti vašeg tijela.. vi isto tako nećete izbjeći ovom Sudu… i na vaš užas vi ćete morati shvatiti da ste razmišljali pogrešno i da je vaš život bio gubitak vremena, jer jedino nekolicina onih koji su nijekali život nakon smrti su živjeli život Ljubavi… I ovih nekolicina će početi razumjeti i imati žudnju ispraviti što su učinili krivo. I oni će uskoro pronaći pomagače da im pomognu u njihovom duhovnom vođenju… Ipak gdje sva vjera nedostaje i malo je Ljubavi prisutno čas suda će biti gorak, jer sudbina koja ih očekuje će biti u skladu sa njihovim stanjem zrelosti… bez snage i svjetla… oni će bespomoćno vegetirati u tami punoj agonije… Ni jedna duša ne može izbjeći ovu sudbinu, čak ako je držala najuvaženiju istaknutu poziciju na Zemlji, jer svi oni koji nisu za sebe stvorili duhovno odijelo na Zemlji će pristići goli i siromašni u onostrano… koji se jedino brinu za tijelo ali ne za dušu, čije namjere i misli se jedino tiču zemaljskih vlasništava i koji nemaju ama baš nikakvog vjerovanja u zasluženu kaznu, u život nakon smrti. Stvoriti duhovno odijelo za sebe u kraljevstvu onostranog, što predstavlja jedno poboljšanje, je nevjerojatno teško za dušu… ali ne nemoguće… Međutim, često uzme dugo vremena prije nego takve duše mogu prikupiti volju za to. I pošto se duša mora sama latiti transformacije, često mogu biti potrebne vječnosti dok ona ne odluči to napraviti. Ljudi na Zemlji ne uzimaju u obzir njihov kraj i odgovornost kojoj se približavaju, posljedično tome, oni sebe ne pripremaju za njega; i ako, nakon njihove smrti, oni samo nejasno shvate njihovu situaciju oni ju više neće biti sposobni promijeniti, budući će im nedostajati snaga koju su bili imali na njihovu raspolaganju na Zemlji u izobilju. Jer baš kao što jedino Ljubavi-puna aktivnost pomaže duši postići savršenstvo na Zemlji, tako to ona čini u kraljevstvu onostranog… ali Ljubavi-puna aktivnost znači: htjeti dati, pomoći i udovoljiti… Duše, međutim, pristignu u vrlo siromašnom stanju i ne posjeduju ništa što bi bile sposobne dati; one nemaju nikakve snage kako bi bile u stanju pomoći, one su same jadne i prema tome ne mogu dodijeliti sreću… one su siromašne i bijedne i same trebaju pomoć. Ljudi ne shvaćaju da će jednog dana požnjeti što su posijali na Zemlji… Ipak, sukladno Božanskoj pravdi, sve treba biti kompenzirano, i svatko će primiti sukladno zasluzi. Svaka će duša morati prihvatiti sudbinu koju je stekla njezinim životom na Zemlji…. I čas će doći za svakoga kada će morati sebe opravdati… čas suda dolazi za svaku dušu na njezin posljednji dan.
AMEN