<<< nazad

Sijač

‘Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k Njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: "Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši  ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk." "Tko ima uši, neka čuje!"

I pristupe učenici pa Ga zapitaju: "Zašto im zboriš u prispodobama?" On im odgovori: "Zato što je vama dano znati  otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući  ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju." "Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli."

"Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu  koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah  je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan:  kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko." 

Matej 13:1-23; Marko 4:1-20; Luka 8:4-15


TUMAČENJA:

11

 

Druga Nedjelja prije Uskršnjeg Posta

 

 

Poredba o Sijaču

 

 

(Luka 8:4-15) 'Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k Njemu, prozbori u poredbi: "Iziđe sijač sijati svoje sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz rub ceste, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. A neko pade na kamen i, čim je izniklo, osušilo se jer ne imaše vlage. Druga opet padnu među trnje i trnje uzraste sa njima i uguši ih. A ostala padoše u dobru zemlju, niknu i urode stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!" Upitaše Ga učenici kakva bi to bila poredba. A On im reče: "Vama je dano znati tajne kraljevstva Božjega, ali ostalima u poredbama - da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju." "A ovo je poredba: Sjeme je Riječ Božja. Oni uz rub ceste su oni koji čuju; zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. A što pade među trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dovedu plod do savršenstva. Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu, nakon što su čuli Riječ, nju zadrže i donose rod sa strpljenjem."

 

(Siječanj 20, 1872)

 

 

1. Ova poredba o Sijaču i sjemenu, koju Sam Ja jednom dao Mojim učenicima i ljudima koji su Me okruživali, je dana u jednom lagano shvatljivom obliku, utoliko više što Evanđelje također navodi objašnjenje koje Sam Ja onda dao Mojim učenicima ali ne i ljudima koji su Me slušali.

 

2. Sukladno ovom objašnjenju, sjeme je Moja Riječ, Gdje ovo padne na cestu i zgaženo je pod nogama, to naznačava ravnodušnost onih koji ju čuju ali ju zanemare i, kako se zaokupljaju jedino njihovim svjetovnim interesima, gaze preko nje. Kamenito tlo na koje je sjeme palo opisuje ona srca koja – poput učenjaka i teologa – prihvaćaju sjeme jedino u onoj mjeri kako se ono uklapa u njihove naučne sisteme. Međutim, čim se njihovo razmišljanje razlikuje, ovo sjeme na kamenitom tlu nalazi jedino malo ili nimalo prehrane i mora se sasušiti.

 

3. Ako sjeme padne među trnje i nikne zajedno sa njime, ovo naznačava da se u Moju Riječ jedino vjeruje i da se primjenjuje do onog opsega koliko ju je moguće uskladiti sa svjetovnim mišljenjima. Ako se ona sukobljava sa njima ili ako Moja Riječ zahtjeva žrtvu i samo-odricanje, ona je odložena u stranu i, prema tome, također ne donosi ploda. Pohvale su sve što ona dobija, ali ne dolazi do djelovanja.

 

4. Dotud Sam ju Ja već objasnio Mojim učenicima. Sada je od važnosti kako se ova poredba može primjeniti u sadašnje vrijeme i da li tu ima ijedno drugo njezino važno stanovište.

 

5. Prije nego nastavimo sa njezinim objašnjenjem, mi moramo odgovoriti na sljedeća pitanja: Što je u stvari sjeme? U koju je svrhu ono posađeno i što je sijačev cilj? – Jedino kada su ova pitanja bila odgovorena može slijediti istinsko tumačenje i objašnjenje kroz duhovnu podudarnost; jer, općenito, vi koristite puno riječi bez da ste svjesni njihovog dubokog duhovnog značenja. Jedino onaj koji poznaje najdublje značenje riječi i njihovu duhovnu podudarnost uistinu poznaje njegov jezik. On ima dar stvaranja zvukova sa njegovim ustima koji može biti dokučen u duhovnom značenju, i svaka riječ koja teče iz njegovih usta je zraka duhovnog svjetla koja osvjetljava njegovu dušu, produhovljava ju i postepeno ju nosi spram sjedinjenja sa Mnom. Prema tome, postoji velika razlika između pričanja i govorenja. Čovjek može puno pričati a i dalje ne reći ništa, dok važno značenje duhovnog govora može sebe oblikovati na jedan najznačajniji način.

 

6. Zato započnimo sa riječju 'sjeme' i istražimo pobliže njezino značenje.

7. Vidite, beskonačnost (neizmjernost) je sadržana unutar sjemena. Iz sjemena nastavljaju izlaziti proizvodi iste vrste kojoj sjeme pripada. Time je bilo uređeno pri stvaranju materijalnog svijeta da Sam Ja pojedinačno stvorio stvari samo jednom. Ja Sam usadio u njih klicu za daljnju reprodukciju, tako da početni učinak, razvoj iz sebe samoga, ne bi prestao u vječnosti sve dok su elementi u tlu i u zraku potrebni za razvoj sjemena dostupni. Kao što sjeme stabla nosi unutar njega sav nukleus (= centralni najvažniji dio, srž) potreban za njegovo buduće odredište, time Moja Riječ, koja kao proizvod Mojeg Duha neprestano nastavlja proizvoditi nešto novo, nikada ne prolazi nego ostaje (nastavlja trajati) zauvijek (Matej 24:35). Prema tome, Ivan je rekao: 'U početku bijaše Riječ... i Riječ Bijaše Bog!' (Ivan 1:1)

 

8. Ja, također, jesam sjeme iz kojeg neprestano i vječno jedino Božansko može proizaći.

 

9. Gdjegod ova Riječ padne kao sjeme, ona stimulira tlo na aktivnost – često trajno, često jedino privremeno.

 

10. Međutim, budući Sam Ja također sijač koji sije sjeme duž cijelog stvaranja, prirodno se također događa da se – kao u poredbi – ne razvije svo sjemenje jednako. Jedno donosi više ploda, drugo manje a treće uopće nikakvoga. Prvo, budući čak svjetovi Mojeg stvaranja, zajedno sa njihovim stanovnicima, nisu svi na istom nivou i, drugo, budući svugdje ljudi imaju njihovu slobodnu volju da djeluju na koji god način se njima čini prikladno. Otud različiti duhovni rezultati na svim svjetovima i kod svih ljudskih bića te različite dužine staza kojima sva stvorena bića moraju putovati da bi dosegli njihovo odredište produhovljavanja njihovih duša.

 

11. Ja, kao sijač, sijem Moje sjeme svugdje. Gdje je ono primljeno sa ravnodušnošću, vlastita je krivnja dušâ ako, zbog gorkih iskustava, oni moraju proći kroz grubo školovanje. Gdje Moje sjeme padne na kamena srca gdje ne može ostati budući ga najslabiji svjetovni vjetar otpuše bez da ostavi traga, također tamo će ova tvrdoća srca biti postepeno omekšana. Gdje Moje sjeme padne na trnovito tlo i nikne zajedno sa korovom, ono će dijeliti sudbinu korova koje treba biti uništeno. Onda tim ljudima neće ništa preostati osim neobrađenog tla njihova srca na kojem ništa trajno ne može rasti, niti porok niti vrlina. Jedino gdje Moja Riječ padne na dobro tlo, gdje su srca već pripremljena od strane Mene unaprijed, će sjeme Moje Riječi nicati, cvjetati i donositi plodove kao jedan primjer za druge.

 

12. Moja Riječ, kao sjeme, je bila te i dalje jest dnevno sijana kako bi od ljudi napravila istinska ljudska bića, da ih učini dostojnima Mene, tako da, kao slike Mojeg Božanskog Ja, oni mogu postepeno postati ono za što Sam ih odredio.

 

13. Još od vremena dok Sam hodao Zemljom, Ja i Moji odabrani smo uvijek nastavili sijati Moju Božansku Riječ Ljubavi. I budući su se Moji slušatelji sastojali od različitih vrsta ljudi, Ja Sam naumio kroz ovu poredbu ukazati njegovu nepromišljenost jednome, njegovu ravnodušnost drugome i njegovu svjetovnost trećemu, dokazujući im što bi konačno rezultiralo ako bi se Moja Riječ jedino čula ali ne i prakticirala. Što Sam onda rekao Mojim slušateljima i učenicima: 'Onaj koji ima uši, neka čuje!', Ja kažem opet, jer Ja, kao sijač, ću uskoro doći ubrati žetvu od Mojeg sjemena.

 

14. Moja Riječ, kao duhovno sjeme za vječno blaženstvo, je sada više nego ikada gažena pod nogama na svim cestama i pojedena od strane ptica koje se jedino žele okoristiti Mojom Riječju za njihove vlastite interese. Već jedno dugo vrijeme ona je padala na previše kamenito tlo sebičnih srdaca gdje se ona mora osušiti bez prehrane. A gdje ovdje i tamo stabljika procvjeta, ona stoji sred svjetovnih užitaka i za nju se mari jedino onoliko dugo koliko je u harmoniji sa svjetovnim mišljenjima. Čim ona zahtjeva žrtvu, nju se sasvim odbacuje.

 

15. Jedino nekolicina čuvaju Moju Riječ u njihovim srcima, usprkos okolnostima, borbama i patnji, njeguju je brižno i također djeluju sukladno njoj. Kao što Sam jednom rekao da su mnogi bili pozvani da steknu za sebe, uz pomoć sjemena Moje Božanske Riječi, trajno blaženstvo u onostranom nakon ovog kratkog zemaljskog postojanja, među mnogim pozvanima jedino su nekolicina odabranih da prime pobjednički vijenac, kojeg Sam Ja Osobno jednom osvojio kroz Križ i na Križu kao čovjek.

 

16. Vodio Sam put za čovječanstvo kao primjer. Kao što Moj život nije bio razlikovan kroz plemenito rođenje i druge povoljne okolnosti i Ja Sam, konačno, morao dokončati Moj zemaljski život javno kao kriminalac na Križu, svi oni koji će Me slijediti će imati slične doživljaje. Oni će, također, biti proganjani, prezirani i zlostavljani. Ali kao što su Moje uskrsnuće i nakon toga Moj povratak u Moje Kraljevstvo pomrsili sve ljudske naume i Ja sam pristigao u Moja nebesa produhovljen, tako će također oni koji su ponudili njihova srca kao dobru zemlju za Moju Riječ, jednom ubrati što su ovdje posadili u njihova srca. Znanje da su se borili, patili, ali također pobijedili, će biti njihova nagrada. Oni će primiti njihovu nagradu budući oni nisu nikada, poput neobazrivih skitnica, zgazili pod nogama sjeme Ljubavi koje Sam posadio na njihovoj stazi. Oni također nisu dopustili njihovim srcima da otvrdnu niti su zanemarili rastući plod poradi svjetovnih užitaka koji su trnje za sve što je duhovno. Kao dobra zemlja oni će roditi plemenitim plodovima. Kao što Sam Ja jednom rekao: 'Poznat ćete ih po njihovim plodovima!'(Matej 7:16, 20)

 

17. Time je sjeme sazrijelo, tako da konačno pšenica može biti razdvojena od pljeve, trnje i čičak su podređeni pročišćavanju kroz jednu vrstu vatre a zrela žitarica je sakupljena u Moje žitnice. Vi već možete primjetiti svugdje kako započinje prosijavanje. Ja ću doći da bi zatražio račun od ljudi za sjeme koje Sam posijao. I nagrada će biti u skladu sa radom. Moja Riječ je Božansko sjeme, ona je što vječnost sije za vječnost. Da li je sjeme zanemareno, da li je zgaženo pod nogama, da li ono pada među trnje, - Božanska klica ostaje zauvijek, i jedno sjeme je dovoljno da proizvede izobilje onog što je dobro i obasme time svijet. Prema tome, nije od važnosti ako su tisuće ovih sjemenja bili posijani uzalud. Jer ona koja su pala na dobro tlo, u srca puna vjere, će rasprostirati svjetlo nad onima koja ostanu mračna. I time sve to neće nikada biti uništeno što Sam Ja, kao Stvoritelj, iznio na vidjelo (proizveo), što Sam Ja, kao Isus, zapečatio sa Mojom smrću na Križu i što ću Ja uskoro, kao žetalac, sakupljati sa njiva duhovne aktivnosti. Ako bi žetva također bila mala, ovo bi i dalje dokazalo kako veliko nikada ne sahne ili truli ako je, spakirano u malo, ono sposobno proizvesti ogromne učinke. Prema tome, ne dozvolite vašim srcima da se pretvore u kamen ili da budu prebujala sa korovom i trnjem. Držite ih u sva vremena spremnima, tako da Moja Riječ, koja oživljava ponovno vašu dušu na toliko puno načina, može unutra proklijati, tako da vi nećete morati dijeliti sudbinu onih koji prihvate Moju Riječ jedino površno i, kada ona zahtjeva akciju, dokažu da je sjeme prionulo jedino uz površinu njihova srca ali nije u njega ni najmanje prodrlo.

 

18. Imajte ovo na pameti: sijač sije kako bi jednog dana ubrao žetvu.

 

19. Vrijeme žetve se približava. Budite pripremljeni da budete sakupljeni u Moje žitnice a ne da budete prisiljeni zaputiti se dužom stazom razvoja (poboljšanja) zajedno sa trnjem i čičkom. Prema tome: Tko ima uši, neka čuje dok još ima vremena! Amen.

 

 

Od Gospoda Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi (kroz Duha Svetoga), primio Njegov sluga, pisar Gottfried Mayerhofer, i zapisao u knjigu 'Gospodnje Propovijedi – 11'

 

***


O posljedicama bluda na razvoj ljudskog ploda i vrste uopće... Ne –Riječ posijana u korov ljudskih požuda

4/230 [1] (Gospodin:) „Što se tiče čednosti tijela i života, i istinske djevičanske nevinosti, na Zemlji ne postoji narod koji bi ovoj vrlini bio predaniji od ovih crnaca (Nubijci), i kojemu bi porok kurvanja, razvrata i bludnosti bio manje svojstven nego ovim crncima.

[2] A što je opet od ogromne životne važnosti; jer kad bi bijelci izbjegavali ovaj porok i kad bi spolno općili samo onoliko često koliko je potrebno za začinjanje ploda u tijelu čestite žene, Ja vam kažem: niti jednoga među vama ne bi bilo koji ne bi u najmanju ruku bio vidovit! Ali pošto je među vama običaj da kako muškarac tako i žena svoju najbolju snagu rasipa putem često svakodnevnog ispucavanja/traćenja tih najplemenitijih i duši najsrodnijih životnih sokova, nakon toga im ne preostaje nikakva zaliha iz koje bi si na kraju mogli skupljati veći intenzitet svjetla u duši!

[3] Nego oni postaju bića sve tromija i tromija i poput polipa ovisna o užicima. Rijetko su sposobni za ikakvu bistriju misao i plašljivi su, kukavni, vrlo materijalni, mušičavi i prevrtljivi, sebični, zavidni i ljubomorni. Teško ili skoro nikako ne mogu shvatiti nešto duhovno; jer njihova mašta uvijek luta prema dražima smrdljivog mesa i nikada se ne može vinuti do nečeg uzvišenog i duhovnog. I bude li među njima ipak ponekad nekih ljudi koji bar u trenucima lišenim tjelesne požude ka gore pošalju pokoji nestalni/lepršavi pogled, odmah im, poput crnih oblaka na nebu, dolaze putene misli i zakriljuju ono što je uzvišeno tako da duša to skroz zaboravlja i opet se sunovraćuje u smrdljivi glib tjelesne požude!

[4] Kod takvih ljudi najčešće slabo ili ništa ne koriste ni njihove ne rijetko skroz dobre nakane. Oni obično sliče svinjama, koje se uvijek sa novom požudom sunovraćuju u najodvratnije kaljuge u kojima onda rovare čitavim tijelom, i psima, koji se onome što su ispovratili, ponovno vraćaju i to lakomo proždiru (Mudre izreke 26:11; 2 Petar 2:22).

[5] Zbog toga, nek vam je rečeno u svoj istini, da kurvari i kurve, preljubnici i preljubnice i razvratnici koje god vrste i kojeg god spola bili, u Moje Božansko Kraljevstvo teško ili čak nikada neće naći ulaz!

[6] Ako ti se ovo sad u srcu čini malo prežestoko, probaj samo takvu jednu putenu osobu preobratiti! Počni joj skretati pažnju na Božje zapovjedi, reci joj: ‚Mir s tobom, Kraljevstvo Božje došlo ti je blizu! Okani se svog poročnog života, ljubi Boga više od svega i bližnjega kao sebe sama! Traži istinu, traži Kraljevstvo Božje u dubinama svoga srca! Okani se svijeta i njegove klimave materije, i trudi se u sebi probuditi život duha! Moli se, istražuj i postupaj u Božjem redu!’ – i te će tvoje riječi biti upućene skroz gluhim ušima! Ta će te osoba ismijati, okrenuti ti leđa i reći ti: ‘Ma nosi se budalo pobožna, ne izazivaj me, prisilit ćeš me da te udarim (šakom) u lice!’

[7] Reci Mi, što bi ti tada još poduzeo protiv takvog jednog razvratnika, bez da u rukama imaš ikakvu državnu vlast? Opomeneš li ga drugi put, možeš očekivati još opakiju grubost nego li je to bila prva! Što poslije toga?-

[8] Učinit ćeš čudo pred njegovim očima! Hoće li mu to možda otvoriti uši i oči? Vidi, on će to smatrati čarolijom i reći će ti: ‘Još takvih zabavnih trikova!’ – ali bez štete za njega, inače će te ščepati i boriti se sa tobom na život i smrt; i ukočiš li mu udove, obasuti će te najgorim psovkama!

[9] Zato kurvar nije samo grešno kriv, nego je u svojoj razdraženosti čak zao čovjek; pun je divlje vatre i slijep je i gluh za sve duhovno dobro i istinito. Razbojnika ćeš preobratiti puno prije nego pravog kurvara i preljubnika.”

4/231 [1] (Gospodin:) „E sad, gdje su među ljudima putenost i kurvarluk uzeli maha kao istinska duševna kuga, tu je s propovjedanjem Dobre Vijesti završeno! Jer kako čovjek može govoriti pred gluhim ušima i raditi znakove pred slijepim očima? A gdje se ne propovijeda istina i gdje više ne može biti propovjedana ona koja jedina dušu može ojačati i osloboditi i prosvjetliti je skroz naskroz, jer duša jedino putem istine postaje aktivna, puna ljubavi a time i svijetla, kako da od negdje drugdje u dušu dođe svjetlo, i iz čega drugoga, nego baš iz tog svjetla istine duše, bi se trebala oblikovati ‚vanjska životna sfera’ (aura)?!

[2] Prema tome, gdje je blud i kurvarluk u jednom narodu jako uzeo maha, tu su i ljudi bez aura, tromi su, kukavni i bezosjećajni i u ničemu ne nalaze uzdižuće i usrećujuće zadovoljstvo i ne nalaze radosti u lijepim formama i obličjima. Njihov element je nijemo, životinjsko uživanje tjelesnog nagona; za sve ostalo imaju ili jako malo ili nimalo smisla!

[3] Zato se prije svega potrudite kako ovaj porok nigdje ne bi uzeo maha, a supružnici trebaju činiti samo onoliko koliko je zaista neophodno potrebno za rađanje čovjeka!

[4] Tko svoju ženu ‚smeta’ tijekom trudnoće, upropaštava plod već u majčinoj utrobi i u isti usađuje duh bluda; jer duh koji supružnike sili i draži na općenje preko onoga što dolikuje prirodnome, isti duh tada prelazi potencirano u plod.

[5] Zbog toga se prilikom stvaranja/rađanja na ovo itekako treba obratiti pažnja, kako prvo: do začinjanja ne bi dolazilo iz proste putenosti, već iz istinske ljubavi i duševne naklonosti, - i drugo: trudna žena još barem sedam tjedana nakon poroda svoga ploda treba biti ‚ostavljena na miru’!

[6] Djeca ovako čestito začeta i u majčinoj utrobi nesmetano sazrela, kao prvo već će savršenije duše doći na ovaj svijet, jer duša u savršeno formiranom organizmu zasigurno se prije i lakše može starati za svoju duhovnost nego je to slučaj kod skroz pokvarenog organizma, kojeg mora odmah popravljati i krpati; i kao drugo, ona je sama čišća i svjetlija, jer nije bila prljana duhovima razvrata koji često svakodnevnim ponovnim bludnim začinjanjem bivaju unošeni u tijelo kao i u dušu embrija.

[7] Kako lako takva jedna duša svoje srce već od ranog djetinjstva poput Samuela može uzdići prema Bogu iz istinske djetinje, najnevinije ljubavi! I kakvi divni osnovni crteži praživota na ovaj način iz istinske dubine srca bivaju skroz jasno i svjetlo utisnuti mladom, nježnom mozgu prije ikakvih materijalnih crteža, iz kojeg svjetla si onda dijete kasnije nadolazeće slike iz materijalnog svijeta objašnjava u svom pravom značenju i odnosu, jer te slike na izvjestan način bivaju usađene u svijetlo i pravo životno tlo i bivaju proširene i kao na svoje sastavne dijelove rastavljene i, skroz naskroz prosvjetljene, od duše skroz naskroz viđene i shvaćene.

[8] Kod ovakve djece počinje se već rano formirati vanjska životna sfera (aura), i oni uskoro i lako postaju vidoviti, i njihovoj volji se počinje podavati sve što se nalazi u Mom redu. –  A što su naspram toga već u majčinoj utrobi pokvarena djeca? Ja vam kažem: Tek nešto više od naizgled oživljenih sjenki života! I što je prvenstveno za to odgovorno? To što sam vam do sada dovoljno opisao kao posljedicu putenosti!

[9] Gdje god ubuduće Moja Riječ od vas bude propovjedana, ovo učenje ne bi trebalo izostati; jer ono obrađuje tlo života i čisti ga od sveg trnja, grmlja i čičaka, sa kojih još ni jedan čovjek nije ubrao ni grožđe ni smokve. Kad je tlo jednom očišćeno, onda je lako plemenito sjeme posuti u brazde osvjetljene svjetlom srca i ugrijane plamenom životne ljubavi. Niti jedno sjeme neće pasti bez da odmah proklija i uskoro se razvije u čestiti životni plod! Ali na divlje, neočišćeno tlo možete sijati što god želite, ali nikada nećete postići blagoslovljenu žetvu!

[10] Jer čovjek koji Moju Riječ nosi i baca među ljude, sliči sijaču koji je uzeo najdivnije žito i sijao ga na svako tlo, kud god došao.

[11] Dosta je palo na suhi pijesak i stijene. Kad je nakon toga pala kiša, sjemenje doduše jeste počelo tjerati skroz nježne klice; ali kiša je uskoro prestala padati, i došli su vjetrovi i vrele sunčane zrake i uskoro je iz tvrdog tla nestala sva vlaga, i time su uvenule i nježne jedva proklijale klice, i tako se nije razvio ni plod.

[12] A jedan drugi dio je pao među trnovito grmlje i imao je vlage i dobro je proklijao i počeo je rasti; ali uskoro je zarastao u korov i bio je zagušen od korova svjetskih požuda, i time isto nije donio nikakva ploda.

[13] A jedan dio je pao na put ljudskog prostakluka; on nije niti proklijao, nego je djelom bio pogažen, djelom pojeden od ptica iz zraka! Da ni on nije dao ploda, ne mora se posebno naglasiti.

[14] Samo je jedan dio pao na dobro tlo; on je proklijao, dobro je porastao i dao je dobru i bogatu žetvu.

[15] Ova slika nek vam posluži da shvatite kako se biseri ne bacaju pred svinje! Prije svega to znači da tlo prvo valja očistiti i nagnojiti, pa tek nakon toga kreniti sa sijanjem živog sjemena Riječi, tako da težak posao zasigurno neće biti uzaludan! Jer kod posla širenja Moje žive Riječi nije dovoljna samo dobra volja; nju mora voditi ispravna i istinska životna mudrost, - inače bi se onoga koji Moju živu Riječ širi samo uz pomoć dobre i čvrste volje moglo usporediti sa prorokom Bileamom, čiji magarac je bio mudriji od njega!

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/230, 231’ J.Lorber

***


Različiti narodi potrebuju različite metode odgajanja (Matej 13:24-30, 36-43)

2/204 [9] Vidi, kćeri Moja, ti si sada u svom govoru izuzetno dobro ilustrirala zašto su i korovi/travurine pored žita tolerirani s Moje strane. I vidi, on (Juda Iškariotski) je također jedna vrsta korova u Mojem dobrom polju. Jednom kada dobro žito bude sakupljeno u Moje žitnice, on će ostati kao korov u polju te će biti sažežen da bi pognjojio teško obradivo tlo te ga učinio poroznijim.

[10] Tlo doista mora biti rastresito, ako će probrani urod uspijevati ali, primi k znanju, ono također ne smije biti ni previše rastresito; jer u previše rastresitom tlu korijeni ne mogu pronaći nikakve čvrste zemlje. Ako dođe vrućina, obično popraćena sa velikim olujama, onda će korijenje zajedno sa vlatima usahnuti/osušiti se. A ako dođe oluja onda su takve vlati sa lakoćom iščupane, te se osuše na polju bez da su dale ploda! Zbog toga podizanje djeteta Božjeg uvijek potrebuje radije tvrdo nego rastresito tlo i zemlju; i otud u neplodnom tlu čovjek mora ponekad posaditi prigodni (ili ‘tu i tamo posaditi’) kukolj među žitom! Jer on nije sakupljen za žetvu, već ostaje za pognjojivanje zemlje, tako da naknadna sjetva sazrije do još obilnije žetve nego do tada. – Da li si Me razumjela?’

2/205 [1] Jarah će na to: 'O da, Gospode, Ti moja jedina ljubavi. Istinska djeca trebaju čvršće i strože odgajanje nego djeca robova; jer djeca iz kuće su odgajana poput njihovih roditelja, ili također kao zajedno s njima odgovorna za cijelo domaćinstvo, dok djeca robova jedino trebaju znati onoliko koliko to njihova uvijek istovrsna i monotona služba zahtjeva. Naravno, pitanje ostaje zašto Gospod Bog dozvoljava da na ovoj Zemlji jedno ljudsko biće mora služiti drugo kao bijedni rob, sa gospodarom roba koji je od strane cara čak dobio vlast nad njegovim životom i smrću.'

[2] Rekoh Ja: 'Da, Moja najdraža kćeri, raspravljati ovo sasvim do u detalje bi nas svih odvelo predaleko, ali dat ću ti i na taj način i svima drugima nekoliko poredbi na ovu temu. Tko njih razumije razumjet će također i mnoge druge stvari. Prema tome, obrati pažnju i pažljivo Me slušaj.

[3] Postoje različite vrste zrna (grain), takve poput meka ili tvrde pšenice (smooth and the bearded wheat), dvo-rednog i četvero-rednog ječma, visoke raži, zobi, visokog kukuruza. Zatim postoje leće, grašak i različite vrste graha. I vidi, ove su različite sorte uvijek trebale različito tlo, bez kojeg one ne bi uspijevale. Jedna vrsta zrna zahtjeva čvrstu ilovitu zemlju, druga također ilovitu zemlju koja, međutim, mora uvijek biti dobro pognjojena, ili žitarice neće uspijeti, Opet, druga žitarica hoće rahlu i kamenitu, a druga pak pjeskovito tlo. Neke žitarice potrebuju vlažno a, opet, druge suhlje tlo. Ljudi sve ovo znaju iz iskustva (ili 'ljudi su o svemu ovome bili podučeni iskustvom').

[4] Na isti način, različiti ljudi trebaju različito odgajanje, u skladu sa sklonošću njihovih srdaca i duša u tom trenutku. Što važi za pojedinačne ljude kao djecu često jednog i istog oca, važi također za cijele zajednice i cijele velike narode. Uzmite narod kojem treba nježan, i time više popustljiv tretman, i on napreduje (ili 'se razvija'), pokazujući se na taj način kao veliki blagoslov drugim narodima na Zemlji. Drugi narod treba grublji tretman, ili bi uskoro degenerirao te zaostao u razvoju (ili 'zakržljao'), - (i kao takav postao) prokletstvo susjednim narodima. I, opet, postoji narod sa odlučnom/jasnom sklonošću spram vladanja i tiraniziranja svojih bližnjih. Ništa nije bolje za duše takvih ljudi nego tijekom mnogih godina pasti u ropstvo, budući će na taj način biti potpuno poniženi. Ako ih je njihovo poniženje naučilo lekciju i oni, konačno, budu podnosili njihovu sudbinu sa svim strpljenjem i bez prigovaranja, oni će još jednom postati slobodni stanovnici Zemlje i onda će sa sigurnošću u kratkom vremenu, kao plemeniti plod kultiviran u najboljoj i najbogatijoj zemlji, vrlo dobro napredovati.

[5] Vidi, ovo je sada slika koju bi trebala prilično lako shvatiti, budući si već shvatila mnoge stvari.

[6] Međutim, kako bi ovu važnu stvar još bolje ilustrirao, sada ti predočavam dijelove ljudskog tijela, od kojih svaki ima različiti oblik i, prema tome, potrebuje drugačiji tretman i, ako bi bio bolestan, naravno drugačiju medicinu da bi se izliječio. Ako netko osjeća bol u oku, on zasigurno mora koristiti potpuno drugačiji tretman nego prilikom tretiranja boli u jednom ili drugom stopalu. Tko trpi bol u svojem trbuhu mora ju tretirati drugačije od bolesti u jednoj ili drugoj ruci pa se tako u slučaju bolesti tijela mora uzeti u obzir da li su ovo nova ili stara nepopustljiva zla. Mlado zlo se može vrlo često otkloniti blažim sredstvima, dok stara bolest traži jaču medicinu, skoro borbu na život i smrt, da bi se otklonila iz tijela. Ljudi međutim sa svojim dušama uvijek korespondiraju sa drugačijim dijelovima njihovog tijela. Zavisno o tome da li ikoja duša korespondira sa više plemenitim ili manje plemenitim dijelom svoga tijela, to se više duša mora tretirati korespondentno poput tog pojedinačnog dijela sa kojim korespondira.

[7] Iz ovog se može vidjeti kako različiti problemi u ljudskoj mentalno-moralnoj sferi trebaju onako raznolike tretmane kao što to trebaju njegovi pojedinačni djelovi sa kojima ovi problemi u njegovoj mentalno-moralnoj sferi korespondiraju. Jako loš zub u ustima mora, ili će inače otpasti, biti naposlijetku izvađen i izbačen kako bi se spriječilo da se inficiraju zdravi zubi. Na isti se način nepopravljivo zla osoba mora otkloniti iz zajednice, da se cijela zajednica ne bi kroz njega pokvarila. Na isti način se često cijeli narod mora uništiti, ako ne fizički, onda pak moralno, da se svi narodi na Zemlji naposlijetku ne bi kroz njega iskvarili.

[8] Istražujte u Ljetopisima, i otkrit ćete kako li su veliki narodi jednom bili Babilonci, Ninevljani, Medijci, Perzijci, Egipćani, drevni Grci i prije njih Feničani i Trojanci. Gdje su nestali svi ti narodi (ili 'gdje su završili svi ti narodi')? Gdje su stanovnici Sodome i Gomore i ljudi iz Deset Gradova? Da, u fizičkom smislu oni zasigurno i dalje postoje u njihovim degeneriranim potomcima koji, međutim, nigdje nemaju imena i više nikad neće biti pod njihovim drevnim imenom veliki narod ove Zemlje; jer teško da ima nešto gore nego staro ime sa vrlo obmanjujućom i beznačajnom slavom koja uz njega prianja. Takvi ljudi ili narodi čak sebe smatraju puno boljima i više uvaženima poradi takvog drevnog i slavnog imena nego neki mlad narod koji je kroz nježnost, blagost, i ljubav spram njihove braće pravedan i time duševno zdrav u očima Božjim.

[9] Ako se sa izvjesnom pažnjom ovome posvetiš (ili 'ako ovo dovoljno pažljivo razmotriš'), uskoro ćeš otkriti kako li je dobar i pravedan Nebeski Otac. Jer naposlijetku, ova je zemlja određena da se na njoj odgajaju djeca Božjeg Duha za cijelu beskonačnost i nužno je, stoga, da tlo uvijek bude održavano tvrdim i nerodnim radije nego rahlim i rodnim.'

[10] Kukolj/travurina koja izbija među probranim žitom ne ometa rast, sazrijevanje i blagoslovljen napredak probranih uroda, štoviše oni kasnije služe za gnjojenje tla, koje je postalo tvrdo i siromašno. Ukratko, što Bog dozvoljava je dobro, dok je potpuno čistom ljudskom biću, sve što Zemlja nosi u i na sebi čisto. – Reci da li ste svi vi razumjeli što Sam vam rekao?!'

Od Gospoda Isusa Krista (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 2/204:9, 10, 205:1-10’

<<< nazad